POSEZANJE ZA NOVIM SAVEZOM

"Neću povrijediti Saveza svojega i neću poreći obećanja svoga" (Ps 89,35). Izraz "savez" igra integralnu ulogu u kršćanskoj vjeri. Međutim, nikada nisam čuo nekog propovjednika ili učitelja koji bi adekvatno opisao značenje "saveza" u kršćanskom životu. Sama Biblija podijeljena je na dva saveza (ili zavjeta), Stari i Novi. Kroz čitav Stari zavjet, Bog je sklapao s čovječanstvom jedan savez za drugim. Čemu su služili svi ti savezi? A što je još važnije, što oni danas imaju s nama?

Savez je sporazum ili obveza između dvije ili više stranaka, poput ugovora. On sadrži uvjete i dužnosti koje svaka stranka mora izvršiti da bi se sporazum ispunio. Takvi savezi su zakonski obvezujući i jednom kad se finaliziraju, svaka stranka može biti kažnjena za neispunjenje svojih uvjeta.

U stvaranju Novog saveza, Bog u potpunosti pokazuje svoju nevjerojatnu ljubav za čovječanstvo. Međutim, crkva je desetljećima bila slijepa na tu nevjerojatnu doktrinu. Kao mlad kršćanin, bio sam učen da je "teologija saveza", usredotočena na Novi savez, preslobodna doktrina. Misao koja je prevladavala bila je da je Novi savez tako čudesno slobodan da ga ljudi mogu zloupotrijebiti, predajući se previše popustljivom načinu života.

Međutim, što više razumijem Novi savez, više sam uvjeren da nam je potrebna njegova sigurnost u ove opasne posljednje dane. Njegove obveze imaju silu da u crkvi Božjoj oslobode svu snagu za pobjedu, kako bismo bili izvrsni pobjednici u svakoj situaciji.

Novi savez je službeni ugovor između Oca i Sina. A danas smo mi, potomak duhovnog Izraela, uvedeni u taj savez po vjeri. "I sad, naš veliki svećenik dobio je toliko uzvišeniju službu koliko je posrednik boljega Saveza, boljega jer je uzakonjen na boljim obećanjima" (Heb 8,6).

"Njemu ću sačuvati dovijeka naklonost svoju i Savez svoj vjeran" (Ps 89,29).