POZIV CRKVI NA BUĐENJE

Kako će se dogoditi posljednje probuđenje? Ono zahtijeva nešto snažno, nešto što će uzdrmati svijet da ga baci naglavce. Izaija nam govori da će se to potresanje dogoditi u jednom danu. U 47. poglavlju kaže da je potrebno pozabaviti se duhom Babilona. Babilon u Pismu uvijek predstavlja duh napretka, udobnosti i požude i babilonski duh je isti u svakom razdoblju vremena.

Ukratko, Izaija kaže da ne može doći do široko rasprostranjenog posljednjeg probuđenja dok duh pohlepe i lažne sigurnosti ne bude srušen. Možemo moliti za probuđenje, možemo vapiti Bogu da izlije svog Duha, ali to nije moguće dok Gospodin najprije ne uzdrma sve stvari: "A sad, razvratnice, koja sjediš bezbrižno i u srcu svom govoriš: 'Ja, i nitko drugi …' Zlo će te snaći – nećeš ga presresti; oborit će se na te nesreća – nećeš je odvratiti; doći će na te propast iznenada – nećeš je predvidjeti" (Iz 47,8.11).

Bog neće previdjeti grijeh, ali će srušiti đavolje utvrde. "Iznenadnom propašću" uputit će poziv na buđenje svojoj Crkvi. Doista, bit će to s Gospodnje strane čin velike ljubavi. On toliko ljubi svoju Crkvu da odbija dopustiti udobnost, zadovoljstvo i otpadništvo da bi ono zaslijepilo i razorilo predmet njegove ljubavi.

"Ako se pomiluje opaki, on se ne uči pravednosti. U zemlji pravednosti on čini bezakonje i ne obazire se na veličanstvo Jahvino" (Iz 26,10). Tu je dokaz da probuđenje nije moguće u vrijeme udobnosti i napretka. Izaija kaže jasnim riječima: "Ljudi se neće obratiti u vrijeme blagoslova." Ništa se neće dogoditi dok ne bude dotaknut novčanik. Jedino "kad se na zemlji pojave tvoji sudovi, uče se pravdi stanovnici kruha zemaljskoga" (Iz 26,9).