POZNAVANJE BOGA

Svaka generacija kršćana mora se ispitati kako bi otkrila je li njezino poslanje i djelovanje Bogu na čast. Neprestano se moramo pitati: "Služimo li još uvijek Gospodinu i našem bližnjem vjerno i požrtvovno? Ili smo upali u mentalitet 'blagoslovi me'"?

Krist je točno znao gdje je bilo srce mase kad ga je počela slijediti. "Želite biti sa mnom jer sam vas nahranio, a ne jer ste razumjeli nadnaravne znake" (vidi Iv 6,26). Zašto Isus ovdje govori o "nadnaravnim znacima"? Sjetite se što znak čini. On na nešto ukazuje; on sam nije nešto. Kad znak na cesti govori: "Denver 60 milja", znamo da nismo u Denveru, nego na putu za njega. Na isti način, Isus je dao učenicima znati kako kruhovi i ribe nisu ono najvažnije. Oni su otkrivali veliku skrb nebeskog Oca. Njegova čuda su znaci njegove brige za nas.

Odgovor onoga mnoštva otkrivao je njihovo srce. "Kruh s neba dade im (Mojsije) jesti" (Iv 6,31). Oni su Mojsijevim primjerom pobijali Isusa. Bilo je to poput djeteta koje ide k oba roditelja nastojeći dobiti što želi. Tražimo li mi u našoj sredini Boga ili samo njegova dobra? Budimo iskreni, često kad molimo želimo odgovor sada, danas, ovoga časa. To je nesretno obilježje kulture našega svijeta "imaj sve sada". U duhovnom smislu nedostaje nam ogromna vrijednost koju je najveća generacija smatrala dragocjenom: znati da ćemo po vjeri na kraju vidjeti velike blagoslove.

Za kršćane poznavanje Boga nije biti "blagoslovljen sada". Gospodin neće pristati na našu požudu dajući nam sve što želimo i kad želimo. Njegova želja je da ima odnos s nama – neprestani, dugotrajni odnos, koji donosi trajni plod. Tako njegovi blagoslovi nisu krajnji cilj našega odnosa; oni su znaci njegove vjernosti i suosjećanja – obilježja koja bi svatko od nas priželjkivao u jednom odnosu. Kristova čuda bila su dokaz tih predivnih obilježja.