PROKLAMIRANJE S POUZDANJEM

U nedavnoj kratkoj poruci za dnevnu pobožnost pisao sam o molitvi prošnje. Danas želim govoriti o nečemu čak snažnijem. Dok prosite, vapite tražeći Boga naklonost za silu, za proboj. Dok ta prošnja prodire u vaše srce i um, prodire i u vašu vjeru te izlazite iz svoje prošnje i ulazite u ono što ja nazivam proklamiranje.

Proklamirate proboje – objavljujući što je Bog rekao u svojoj Riječi: "Tako kaže Gospodin!"

Proklamirate da je Bog čuo vaš vapaj i da je vrijeme da se dignete s koljena. Ne da prestanete moliti, nego da kažete Bogu: "Sve sam stavio pred tebe. Donio sam ti moje pritužbe stotinama puta, upravo kao David, i nema više tužbe u mom srcu. Na tom mjestu sad je snažno i jako uvjerenje da je moja duša dobro. Ti sve činiš dobro i ja ću biti pobjednik! Pobijedit ću! Ti si za mene, ne protiv mene.

"Ova bolest u mom tijelu je nestala! Financijski stres i kaos u kojem sam živio je iza mene i ja ulazim u novo područje vjere. Moj izgubljeni sin dolazi kući. Moja izgubljena kći prihvaća Isusa."

Idete u novom pravcu, daleko od vapaja prošnje: "Hoćeš li mi pomoći, molim te?"  Sad stojite na njegovoj Riječi, čvrsto vjerujući da su njegova obećanja uvijek istinita te s pouzdanjem proklamirate: "Bog je vjeran svojoj Riječi. On me neće ostaviti ni napustiti."

Jednom kad uđete u to proklamiranje, počinjete moliti na drukčiji način. Upravo kao što je molio David: "Utočište ti si moje, od tjeskobe ti ćeš me sačuvat, odjenut me radošću spasenja" (Ps 32,7).