PROMATRAČI

Kao obitelj Božja, okupljamo se u crkvama kako bismo štovali, pjevali, slušali i davali. Ali ako nismo pažljivi, možemo završiti kao promatrači kad je u pitanju život kakav bi Isus htio da živimo. Često kad vidimo ljude u grijehu, umjesto da im pomognemo izaći iz njega, gajimo tajnu nadu da će biti uhvaćeni. I kad se to dogodi, osjećamo se opravdani, misleći: "Znao sam. Život ove osobe uvijek je izgledao pomalo čudno."

Zašto to činimo? To može biti jer osjećamo krivnju u vezi s našim vlastitim grijehom. Svi mi imamo nešto u našem životu u što bi drugi mogli baciti kamen. Istina je, farizeji koji su doveli Isusu onu ženu uhvaćenu u preljubu (vidi Iv 8,3-11) mogli su iz gomile izvući bilo koju i kamenovati je. Danas kroz društvene medije optuživanje ljudi čini upravo istu stvar.

Isusov način bio je drukčiji. "Uspravi se pa je upita: 'Ženo, gdje su? Nitko te ne osudi?' 'Nitko, Gospodine', odgovori ona. 'Ni ja te – reče Isus – ne osuđujem. Idi i od sada ne griješi više'" (Iv 8,10-11).

Kao propovjednik evanđelja, volim ove dvije riječi: "Ni ja." Isus je nije osudio. To je za njega bila radikalna stvar. I još uvijek je danas kad govori svakome od nas koji se kajemo: "Niti ja te ne osuđujem." No Isus je postao još radikalniji kad je rekao vjerskim vođama: "Imao bih mnogo toga o vama govoriti i suditi, ali neću" (Iv 8,26 prema eng.). Opa! Ovo zvuči kao uvreda, ali u stvari Isus je imao čitav popis "prljavog rublja" za koje ih je mogao optužiti. Sličan popis ima i za naše živote danas. Ali umjesto osude, on kaže: "Niti te ja ne osuđujem."

Kakav nevjerojatan trenutak! To otkriva snažnu ljubav iza Božje milosti – da "dok smo još bili grešnici, Krist je umro za nas" (Rim 5,8).