"Mi smo promatrali slavu njegovu, slavu koju ima kao Jedinorođenac od Oca – pun milosti i istine" (Iv 1,14). Grčka riječ za slavu ovdje je "doxa". Ona stoji iza Doxologyje, duhovne himne koju mnoge crkve pjevaju veličajući mnogostruku Božju slavu.
"Doxa" je zapravo Ivanov prijevod hebrejske riječi "kavod", što znači važno, istinsko, jako, teško. To je ono što je u svakom Kristovom sljedbeniku: Božja važna, značajna, goruća slava. Njegova vas slava odvaja od lakoće, koristoljublja, olakog vjerovanja. Po tome svijet zna da živite za Boga. Ne služite nekom Isusu koji vas samo želi usrećiti; služite stvarnom Isusu, Isusu koji ima silu preporoditi život i učiniti ga punim značenja, svrhe i ispunjenja.
Svemu tome suprotstavlja se slava našega ja. "Odvede ga đavao na goru vrlo visoku te mu pokaza kraljevstva ovoga svijeta i njihovu slavu (doxa)" (Mt 4,8). Mnoge su slave u svijetu koje nas pozivaju da ih slijedimo: ugled, bogatstvo, utjecaj. Ali što više tražimo i primamo tu slavu, manje primamo pravu Božju slavu – i manje od njegove slave sja iz našega života.
To se uvuklo i u crkvu. Ponekad je naše štovanje sklonije predstavi i emocionalnom iskustvu nego uzvisivanju Božje slave i poznavanju njegove potpune, važne nazočnosti. Ivan ispravno stavlja Božju slavu čak pred njegovu milost: "Mi smo promatrali slavu njegovu, slavu koju ima kao Jedinorođenac od Oca – pun milosti i istine." Ivan ističe da su milost i istina sadržani u Kristovoj slavi; zapravo, one dolaze iz nje.
Međutim, mnogi kršćani žive kao da su milost i istina točke zaustavljanja, kraj svega našeg hoda s Isusom. Oni zastaju kod poznatih "pozicijskih istina", zanemarujući ići dalje u Njegovu puninu. Ali naši životu su da pokazuju Isusa u svoj njegovoj slavi – a to zahtijeva da nas on promijeni.
Ako mislimo da imamo sve to zajedno – da smo uhvatili Božju milost u potpunosti i da više nije potrebno – sprečavamo njegovu slavu. Neka se to ne dogodi u vašem životu. Tražite stvarnog Isusa u njegovoj punini – i primite puninu njegove milosti i slave!