PUT DO SVETOSTI

Isus Krist, naš Spasitelj, stoji sam u savršenoj svetosti. S obzirom da je jedino Isus svet i savršen, Bog ne prepoznaje nikoga drugog. Zbog toga, da bi nas nebeski Otac ikada prihvatio, moramo biti u Kristu, isključivo po milosti Kristovoj i bez ikakve naše vlastite zasluge.

"… da oba u jednome tijelu pomiri s Bogom po križu – ubivši u sebi neprijateljstvo" (Ef 2,16).  "… tim što uništi Zakon zapovijedî s njegovim odredbama, da od dvaju naroda stvori, u sebi, jednoga novoga čovjeka, tvoreći mir" (Ef 2,15).

Zbog Kristova djela na križu, čovjek više ne mora pokušavati biti svet držeći zakon Božji. On ne može postati svet dobrim djelima, pravednim djelima ili bilo kakvim ljudskim nastojanjem. Umjesto toga, Otac prihvaća samo jednoga čovjeka kao svetog: novoga, uskrslog čovjeka.

Kad je taj novi čovjek predstavio Ocu sve koji vjeruju u njega, Otac je odgovorio: "Sve ih prihvaćam kao svete, jer su u mome svetom Sinu" (vidi Ef 1,6).

Mi smo uključeni u tijelo toga svetog, besprijekornog čovjeka. "Vi ste tijelo Kristovo, a pojedinci udovi" (1 Kor 12,27). Mi smo postali kost Kristove kosti i meso njegova mesa i posvojeni smo u njegovu obitelj: "Tako smo mi, mnogi, jedno tijelo u Kristu, a s obzirom na pojedince, udovi jedan drugome" (Rim 12,5).

S obzirom da smo u Kristu, učinjeni smo svetima. "Ako je korijen svet, svete su i grane" (Rim 11,16). "Ja sam trs, vi ste mladice" (Iv 15,5).

Put do svetosti nije kroz ljudsku sposobnost, nego po vjeri u našega Gospodina Isusa Krista. Kakav divan odgovor na tjeskobne vapaje mnogih koji žeđaju za svetošću. Mi smo sveti dok počivamo u Kristovoj svetosti! Naša svetost je njegova svetost – koja dotječe do nas, mladica, iz korijena.