RADOST KOJA ZADOVOLJAVA DUŠU

Ono što danas nedostaje u mnogim crkvama je ona stvar koja je najpotrebnija izgubljenima: izvorna radost koja zadovoljava dušu.

Često čujem kako kršćani kažu: "Izmolili smo probuđenje u našoj crkvi." Ali ja kažem da se to ne može dogoditi samo molitvom. Ne može doći do takvog probuđenja ako i pastor i ljudi marljivo ne gladuju za Riječju Božjom. I potpuno moraju predati svoje živote da budu vođeni Pismom. Ne možemo postići radost neba dok nas čista Riječ ne osvjedoči o grijeh, lomeći sav ponos, predrasude i lažno dostojanstvo.

Kad David nije bio poslušan uputama Gospodnjim, izgubio je radost Gospodnju. Ta se radost može obnoviti jedino pravim pokajanjem i zbog toga je molio: "Operi me svega od moje krivice, od grijeha me mojeg očisti. Bezakonje svoje priznajem, grije je moj svagda preda mnom … operi me" (Ps 51,4-5.9). Isto tako, molio je da povrati što je izgubio: "Vrati mi radost svoga spasenje" (Ps 51,14).

Vjerujem da to objašnjava mrtvački pokrov koji danas visi nad mnogim crkvama. Ukratko, u taboru je grijeh. A nemoguće je održavati radost Gospodnju ako je nazočan grijeh. Kako može Duh Sveti izlijevati radost na ljude koji ustraju u preljubu, ovisnostima i materijalizmu, živeći poput nespašenih?

Gospodin je podigao svoju slavu iz Šila jer se veliki svećenik Eli odbio pozabaviti grijehom u domu Božjem (1 Sam 2,22-36). Eli se navikao na lagodan život, a ako ste ovisnik o uživanju, nećete biti motivirani izložiti grijeh. Bog je na kraju nad vratima svetišta ispisao riječ "Ikabod", što znači: "Slava je otišla." A onda je držao Šilo kao primjer onoga što se događa crkvi kad se zanemari grijeh. Božja slava – uključujući sva radost i veselje – rasprše se u pojedincima i u skupnom tijelu.