SADAŠNJA KRISTOVA VELIČINA

"… sjećam vas se u svojim molitvama, da vam Bog našega Gospodina Isusa Krista, Otac slave, dadne duha mudrosti i otkrivenja da ga potpuno upoznate: da vam dadne prosvijetljene oči vašeg srca da uvidite koliko nadu pruža njegov poziv, koliko bogatstvo slave krije njegova baština među svetima, koliko je u nama koji vjerujemo izvanredno velika njegova snaga koja odgovara djelotvornosti silne moći njegove, što je pokaza u Kristu uskrisujući ga od mrtvih i postavljajući ga sebi s desne strane na nebesima" (Ef 1,17-20).

Pavlova molitva za crkvu bila je jednostavno ovo: "Neka vam Bog otkrije ne samo prošlu Kristovu veličinu, nego i sadašnju."

Crkva ima veliko strahopoštovanje za Krista koji je hodao po zemlji, Isusa Galilejca, učitelja i čudotvorca, sina Marijina. Nikada se ne umorimo slušati o Isusu Nazarećaninu i pričati o njegovoj veličini – kako je izgonio demone; snažno ostajao stajati protiv svih iskušenja; otvarao slijepima oči i gluhima uši; učinio da oduzeti skaču; obnavljao osušene ruke; iscjeljivao gubavce; pretvorio vodu u vino; nahranio mnoštva s nekoliko kruhova i riba; podizao mrtve!

Ali u nekoj točki povijesti stavljamo ograničenje na toga velikog, silnog, čudotvornog Spasitelja! Razvijamo nekakvu teologiju koja ga čini Gospodarom nad duhovnim, ali ne i nad prirodnim. Primjerice, vjerujemo da može oprostiti naše grijehe; smiriti živce; smiriti našu krivnju; dati nam mir i radost; ponuditi vječni život – sve u nevidljivom svijetu. Ali nije mnogo onih od nas koji ga poznaju kao Boga prirodnog, Boga svagdašnjih stvari – Boga naše djece, poslova, računa, domova, brakova.

Pavao kaže da nam je potrebno otkrivenje snage koju Krist ima otkako je ustao iz mrtvih. Čak i sada Isus sjedi Bogu s desne strane, imajući svu silu na nebu i zemlji: "I sve mu je podložio pod noge" (Ef 1,22).