SAM U PUSTINJI

Tragično, ali mnogi propovjednici danas propovijedaju beživotne propovijedi. Njihove poruke niti osvjedočuju o grijeh niti daju odgovor na duboke vapaje srca. To je apsolutno zločin. Prazne filozofije izbacivane u vrijeme velike gladi proizvest će samo veću žalost kod slušatelja.

Ivan Krstitelj je učio: "Tko ima zaručnicu, taj je zaručnik. Ali zaručnikov prijatelj, koji stoji i sluša ga, od srca se veseli zaručnikovu glasu. Ovo je moje veselje sad doseglo vrhunac" (Iv 3,29). Doslovno grčko značenje glasi: "Zaručnikov prijatelj, koji prebiva i ostaje s njim." Ivan Krstitelj govorio je svojim učenicima: "Čuo sam zaručnikov glas i to je postala moja najveća radost. Zvuk njegova glasa ispunjava moju dušu. Kako sam bio u stanju čuti njegov glas? Stojeći u njegovoj blizini i slušajući ga dok govori što mu je u srcu."

Možda se pitate kako je Ivan naučio raspoznati zvuk Isusova glasa? Koliko nam je poznato, njih su se dvojica susrela licem u lice samo jednom – na Kristovu krštenju. I to je bila vrlo kratka razmjena riječi, od svega nekoliko riječi.

Ivan je učio čuti glas Gospodnji upravo kao i Isus: sam u pustinji. Ovaj čovjek osamio se u pustinji od svoga najranijeg doba. On si nije dopuštao nikakvo zadovoljstvo ovoga svijeta, uključujući ukusnu hranu, mekan krevet ili udobnu odjeću. Nije imao učitelja, mentora, knjiga. Tijekom tih godina dok je bio sam, Ivan je imao zajedništvo s Gospodinom. I sve to vrijeme učio ga je Duh da čuje Božji tihi glas. Da, Krist je govorio Ivanu i prije nego je došao u tijelu.

Ivan je naučio sve što je znao time što je neprestano bio u razgovoru s Gospodinom. Na taj je način primio poruku o pokajanju, prepoznao dolazak Janjeta, opazio svoju vlastitu potrebu da se umanjuje dok Mesija bude rastao. Ivan je naučio sve te stvari od Gospodina. Zvuk glasa Božjega bila je njegova radost.

Ako se predamo toj vrsti dnevne komunikacije, Gospodin će vjerno upućivati naše živote, čak do detaljnih uputa.