SIĐI S PLANINE

"Narod je ostao u Šatoru sastanka. Mrmljali su protiv Mojsija i Arona i čak su krivili jedan drugoga, govoreći: 'To je tvoja pogreška.' Pomor je počeo i mnogi su umirali. Aron je uzeo vatru s Božjeg oltara i potrčao među narod. Dok je stajao tamo, između živih i mrtvih, u ime naroda, pomor prestane" (vidi Br 16,41-48).

U ovom odlomku vidimo snažnu i važnu sliku o crkvi modernog vremena – o nama – kako neprekidno nastojimo ostati unutra, u "šatoru sastanka", zatvoreni u mentalitet "naše potrebe tako su velike, a ljudi izvana, pogani, nespašeni, tako su zli".

EGOCENTRIČNI KRŠĆANI

Egocentrične zajednice ostaju unutra, one nemaju vremena, snage i žara da izađu, zbog bitki koje se vode unutar četiri zida crkve. Vjerski obred drži nogu na vratu svake inicijative za spasenje i crkva umire. Plitkoća je nadomjestila žar. Racionalizam je zagušio otkrivenje. Postoji vjerska hijerarhija, ali nema stvarnih heroja.

Učenici su bili na Gori preobraženja stojeći u Isusovoj nazočnosti. Usred prekrasnog proročanskog otkrivenja okružila ih je slava Božja. Petar je trijumfalno navijestio što je, nažalost, postao poklik sastanaka, himna stotinama tisuća modernih vjernika: "Dobro je da ostanemo ovdje. Sagradimo tri sjednice i ostanimo ovdje."

BITI HEROJ ZA BOGA

Ljudi su htjeli ostati na "mjestu sastanka", a Petar je htio prebivati na Gori preobraženja. Međutim, u podnožju gore je mučen čovjek, zarobljen, beznadan i odbačen od svih, koji treba heroja koji će sići s planine da mu donese izbavljenje.