SMRTNOST GRIJEHA
"Evo, spreman sam sada treći put doći k vama, i neću vam biti na teret, jer ne tražim vaš imetak, nego vas. Uistinu, djeca nisu dužna stjecati blago roditeljima, nego roditelji djeci. S moje strane, vrlo ću rado potrošiti (sve) – utrošiti i sam sebe – za vaše duše. Ako, dakle, ja vas više ljubim, treba li da vi mene manje ljubite?" (2 Kor 12,14-15).
To su riječi Pavla, čovjeka čije je srce i život bilo utjelovljenje Isusa Krista. Pavlov život bio je predan za ljude Božje, kao što je slučaj sa svakim pravim slugom Božjim. Jer bio je voljan putovati kroz oluju, vodu i vatru; pretrpjeti osobne čežnje i potrebe; biti pritisnut iznad svake mjere do točke kad je čak izgubio nadu u život – sve da bi došao do ljudi Božjih s porukom njegove ljubavi. Međutim, otkrio je da što je on iskazivao više ljubavi, određeni ljudi više su se povlačili. Zašto je to bilo tako?
Vjerujem da odgovor nalazimo u sljedećem poglavlju: "Sad treći put idem k vama. Svjedočanstvom dvojice ili trojice svjedoka svaka stvar neka se drži valjanom i vjerodostojnom. Kako sam, kad bijah drugi put kod vas, unaprijed kazao onima koji su prije sagriješili i svima ostalim, tako i sada, odsutan, unaprijed kažem da neću, kad ponovno dođem, gledati kroz prste" (2 Kor 13,1-2).
Sjetite se, korintska crkva izašla je iz nečega što bi se moglo smatrati nemoralnim bezdanom. Usred njihova grada stajao je glavni hram s više od tisuću prostitutki; u tom društvu prostitucija se zapravo smatrala činom štovanja. Očito je pogrešno postalo ispravno i pravo pogrešno.
Pavao je bio apostol i pastir i bio je svjestan smrtnosti grijeha. Razumio je opasnost onih koji upadnu u zamku neprestanog opravdavanja krivoga. To je dilema ljudskog stanja – što dulje činimo nešto što Riječ Božja definira kao grijeh, više se naša pala priroda podiže te počinje određivati što je krivo, a što pravo. Pavao je znao da ako ljudi nastave dragovoljno činiti krivo, pomirivši se sa stvarima za koje je Krist umro da ih oslobodi, pobjeda križa neće se moći s pravom smatrati njihovom vlastitom.
Na kraju krajeva, koji tako čine ostat će samo s iluzijom; drugim riječima, imat će spoznaju bez sile iza nje. I tako, kao pravi duhovan otac korintske crkve, Pavao je nastojao dovesti ih na pravi put razmišljanja i življenja. Zbog toga je rekao: "Neću gledati kroz prste." Žalosno, to je točka na kojoj mnogi odabiru povući se.
Carter Conlon pridružio se pastoralnom osoblju crkve Times Square 1994. godine na poziv pastora osnivača Davida Wilkersona i postavljen je u službu starijeg pastora 2001. godine. Kao snažan, suosjećajan vođa, čest je govornik na konferencijama za pastore i vođe koje održava World Challenge širom svijeta.