Suha Razdoblja

Postoji jedno jedinstveno iskustvo uobičajeno za sve Isusove sljedbenike. Govorim o velikom duhovnom razočaranju koje slijedi nakon svakoga vrhunskog iskustva blagoslova ili pobjede. Takva iskustva nazivamo "suhim razdobljima". Ona izgledaju kao da ste nakon što ste doživjeli poseban dodir Božji zaronili u duboku duhovnu tamu ili ušli u veliko testiranje.

Moj otac, djed i pradjed bili su propovjednici i svi su svjedočili o takvim iskustvima u svom vlastitom životu. Isto tako i misionari i evanđelisti koji su posjetili naš dom. Sjećam se da su svi oni upozoravali: "Pazi! Nakon velike pobjede, uvijek je nazočan neprijatelj da te obori. Želi ti oduzeti svaki blagoslov i naštetiti ti vjeri u Gospodina."

Suha razdoblja nalazimo u životima svetih ljudi i žena u čitavoj Bibliji. To je uobičajeno iskustvo za sve one koji blisko hodaju s Gospodinom.

• Pogledajmo Iliju
Ovaj smion prorok vodio je nevjerojatan život vjere. U jednom jedinom danu, Bog je očitovao svoju silu kroz Iliju na nevjerojatne načine. Na gori Karmel ovaj je prorok sazvao oganj s neba koji je spalio njegovu žrtvu zajedno s dvanaest vrčeva vode. Nakon toga, pobio je četiri stotine Baalovih svećenika. Dok je narod gledao ovaj zapanjujući prizor, pao je na svoje lice u štovanju.

Vidimo Iliju da je radio i druga nevjerojatna djela. Izmolio je kišu da bi prestala suša i kilometrima je pretrčao kola kralja Ahaba.

Govorim o slavnom očitovanju Božje sile! To su bile neopisive pobjede; čudesni odgovori na molitve jednoga pobožnog čovjeka. Ilija je iskusio nadnaravnu snagu, silu samog Duha Svetoga. Gorio je od revnosti i vjere i hodao visokim duhovnim nivoom.

Dakle, što je slijedilo Iliju? U samom trenutku blagoslova i otkrivenja, ovaj silan prorok pao je u dubok očaj. Zašto? Ahabova žena, kraljica Izabela, zaprijetila je da će ga ubiti. Iznenada, u samo jednom danu, Ilija je sišao iz slavne pobjede u krajnji očaj. Svladala ga je suša i duh mu je pao tako nisko da je htio umrijeti.

Na kraju je uplašen bježao od Boga. Nije se mogao otresti svoga očaja i sakrio se u nekoj pećini vapeći: "Gospodine, u svom poslanju nisam uspio. Kakva korist od moga života?" Doživio je suho razdoblje.

• Pogledajmo Izraela na Crvenom moru
Ovdje je jedno od najvećih očitovanja Božjih u čitavoj povijesti svijeta. Nijedan događaj koji je zapisalo čovječanstvo nije nadmašio ovaj prizor slave Božje. Pokušajte zamisliti ovo: svake minute vodeni bedemi postaju sve viši dijeleći more na dva dijela. Kakvo neopisivo čudo za svakog čovjeka, ženu i dijete!

Izraelci su prešli more i stigli na drugu stranu po suhu. Kad su jednom stigli onamo, okrenuli su se i vidjeli kako se bedemi vode ruše na njihove egipatske porobljivače. Bog je čudesno izbavio svoj narod dovodeći ga do pobjede te su sad plesali od radosti i uzvikivali riječi slave. Kakva je to za njih bila duhovna visina!

Što je nakon toga slijedilo? Tri dana nakon ove nevjerojatne pobjede, bili su krajnje obeshrabreni. U pustinji su žeđali za vodom, a vode kod Mare kamo ih je Bog odveo bile su gorke. Dok su pljuvali vodu iz usta, vjera im se uzdrmala. Za samo tri dana sišli su s najvećeg vrhunca pobjede svih vremena do najniže doline očaja, u sušno razdoblje.

Što se zapravo događalo? Na Crvenom moru i na vodama kod Mare, Bog je kušao svoj narod: "...tu ih stavi u kušnju" (Izl 15,25). Jednostavno rečeno, Bog je bio sa svojim narodom u njihovoj duhovnoj visini, ali je jednako bio s njima i u njihovoj najnižoj točki.

• Pogledajmo Davida
Bog je rekao ovom čovjeku: "Podići ću ti kraljevstvo koje će trajati vječno." "Tvoja će kuća i tvoje kraljevstvo trajati dovijeka preda mnom" (2 Sam 7,16).

Kad je Gospodin svome sluzi izgovorio ovu riječ, mislio je na Davidovo potomstvo, odnosno lozu. Dakako, Bog je govorio i o Mesiji. Takvim obećanjem nijedan čovjek nije mogao biti blagoslovljeniji od Davida.

Nakon ovoga nevjerojatnog otkrivenja, David je išao s jednoga visokog iskustva u drugo. Pismo ponovno i ponovno govori o njegovu životu: "Nakon toga David..." te bilježi jednu pobjedu za drugom, blagoslov za blagoslovom. Sa svojim strahovitim pomazanjem, David je svladavao jednoga neprijatelja za drugim obnavljajući Izraelove granice i jačajući svoje kraljevstvo. Uživao je u blagoslovima na svim stranama, a kad je u hramu štovao Gospodina, pitao je: "Tko sam ja da ga tako blagoslivljaš?"

Što je, dakle, nakon toga slijedilo u životu ovoga velikog sluge Božjeg? Na vrhuncu svoga najtrijumfalnijeg i najblagoslovljenijeg razdoblja, kad je bio blizu Gospodina, kad ga je čuo kako mu jasno govori, kad je bio tako plodan i kad je vidio kako se obećanja divno ispunjavaju, pao je u jamu strašna iskušenja.

Ono što je slijedilo iza toga bilo je najopakije suho razdoblje koje je David ikada iskusio. Čitamo njegovo priznanje i njegov vapaj o duhovnoj suši koja je došla nakon njegova pada: "Duša mi je oborena, bole me kosti, radost je nestala. Bio sam tako blagoslovljen, a sada sam sâm i na tlu; ne mogu to razumjeti. O, Bože, gdje si?"

• Pogledajmo Daniela
Ovaj čovjek svojim je srcem odlučio tražiti Boga vjerno moleći, posteći i proučavajući Pisma. Duh Božji tako je preuzeo Daniela da je s neba primio nevjerojatne objave. A kad su ta velika otkrivenja došla, iznio je snažna proročanstva.

Što je slijedilo nakon toga u životu ovoga pobožnog čovjeka? Bio je progonjen, utamničen i bačen u lavlju jamu. Svjedočio je da je bio tako svladan da ga "...snaga ostavi" (Dn 10,8). I on je prošao kroz suho razdoblje.

• Pogledajmo apostola Pavla
Pavao je bio odnesen u "treće nebo", kao što to on naziva, u područje gdje je vidio i čuo neiskazanu slavu. Primio je otkrivenja koja nikada ranije nije vidio ni čuo ijedan čovjek. Jednostavno rečeno, Pavao je zakoračio na drugi nivo gdje je dobio uvid u slavu Božju.

Što je slijedilo nakon toga? Kad je izašao iz toga nebeskog područja, suočio se sa "sotoninim poslanikom" koji ga je mučio. Pavao govori da je u to vrijeme bio mučen u svome tijelu trnom. Doista, odmah je ušao u razdoblje duhovna vojevanja. Njegovi zapisi pokazuju da je bio utamničen, odbačen od bliskih prijatelja i da je doživljavao kušnju za kušnjom. Pavao je dobro poznavao suha razdoblja.

• Pogledajmo Isusa
Kad je Krist izašao iz vode Jordana u kojoj je bio kršten, Duh Sveti sišao je na njega poput goluba, a s neba je zagrmio glas potvrđujući ga kao "moga Sina".

Što je odmah nakon toga slijedilo? Bio je odveden ravno u pustinju gdje nije bilo hrane i vode. Ondje ga je na sve moguće načine kušao sotona. Poput drugih, i Krist je otišao ravno iz otkrivenja u iskušenje, iz iskustva bliskosti sa svojim Ocem doslovce na suho mjesto.

Godine 1974. bio sam na jednoj konvenciji u Dallasu gdje sam govorio na temu Kristova trpljenja. Usred svoje poruke, Duh Sveti sišao je na mene i počeo sam uzvisivati Gospodina. Kad sam podigao ruke prema nebu, potaknut sam bio govoriti samo tri riječi: "Hvala, čast, slava!"

U jednom trenutku, rijekom slavljenja bio sam uzdignut do Gospodina. U Duhu sam bio podignut kao da sam bio iznesen iz dvorane. Iznenada se moje slavljenje pridružilo slavljenju anđela i nebeske vojske. Činilo mi se kad da sam i ja jedan glas u nebeskom zboru.

Dok su slušatelji tiho sjedili, ja sam se na podiju srušio. Svuda oko mene bilo je svjetlo koje je postajalo sve sjajnije. Činilo se kao da sam u nekakvom nebeskom ozračju. U tom trenutku, Isusova nazočnost bila je sve u svemu. Nisam imao želju susresti Mojsija ili Abrahama pa ni svoje ljubljene koji su otišli onamo ranije. Nisam mario za ulice od zlata ni za stanove. Pitanje hoćemo li se poznavati u nebu nije mi palo na pamet. Ništa od toga nije bilo važno. Slava Božje nazočnosti bila je savršeno neodoljiva i počeo sam shvaćati kako malo znamo o Kristovoj slavi.

Znao sam da ono što sam doživio nije bilo rezultat moje svetosti. Naprotiv, često sam Gospodina iznevjerio. No činjenica je da sam bio u području slavljenja Krista. Sad shvaćam da je to bio Božji odgovor na vapaj moje duše, na moju glad za njim, na moje molitve za većim otkrivenjem Krista. Primio sam objavu kako se naše slavljenje ovdje na zemlji stapa sa slavljenjem nebeske vojske.

Na kraju, probudio sam se iz tog iskustva i sjeo. Moja žena Gwen koja je bila na podiju sa mnom odahnula je. Bio mi je potreban trenutak da mogu progovoriti.

U trenutku buđenja iz tog iskustva, pomislio sam: "Primio sam kratak uvid u njegovu slavu! Ovo je najveće otkrivenje u mom životu. Tijelo je poraženo. Nikada više neću sići u dolinu očaja. Od sada nadalje, molit ću poput Ilije. Tijelo me ne može zadržati. Dolazit će otkrivenje za otkrivenjem. Znam da nikada neću izgubiti ovaj žar."

Nije prošlo ni tjedan dana kad sam ušao u najsušnije razdoblje svoga života. Nakon nebeskih visina, sljedećih šest tjedana bio sam u strašnoj praznini. Mislio sam da će nakon moga iskustva nastupiti ogroman rast, da će moja glad za istinom postajati sve veća i da ću imati sve veću radost i mir. A umjesto toga, kao da se za mene nebo zatvorilo.

Jedan mi je pastor rekao da je moje suho razdoblje Božji način da mi pokaže da emocionalna iskustva nemaju vrijednost. Znam da to nije bio moj slučaj. Nitko mi nije mogao oduzeti duboko iskustvo slavljenja koje mi je Gospodin dao.

S vremenom, postao sam uvjeren da sam i ja doživio iskustvo koje je mnogo vjernika već upoznalo: duhovnu sušu i testiranje nakon svježa otkrivenja.

Mislim na T.Austina-Sparksa, pobožna engleskog propovjednika i jednoga od mojih najomiljenijih pisaca koji je sad s Gospodinom. Ljudi koji su čitali o njegovim otkrivenjima prodavali su kuće i selili se u London da bi sjedili pod njegovim propovijedanjem. Smatran je tako svetim čovjekom da je pod njim učio i Watchman Nee.

Jedna Amerikanka koja je kod njega studirala pisala je o njegovim priznanjima studentima o svojim suhim razdobljima. Rekao je da je iza svakog otkrivenja u njegovu životu slijedio sotonski napad na njegovo fizičko tijelo. Trpio je od strašna gastritisa, bolova u želucu i besanih noći i podnosio je krajnju osamljenost. Ukratko, ovaj čovjek platio je cijenu za svaki svjež dodir i otkrivenje koje je primio o Kristovoj slavi.

U svojoj knjizi Njegova velika ljubav, Austin-Sparks piše upravo na tu temu. On govori: "Nakon divnih istina koje su nam bile pokazane, bolno je saznati da nismo dosegli vrhunac...

Da bismo išli dalje do sljedeće faze istine, do daljnjeg otkrivenja, nešto nam se mora dogoditi. Da bismo dospjeli malo dalje i dublje u božanskom otkrivenju prolazimo kroz novo iskustvo smrti, pustoši, praznine, beznadnosti. Mislili smo da smo ušli u puninu Božjih misli, mislili smo da doista rastemo, vidimo, a onda sve to kao da je bilo ništa...

Moje iskustvo je da ste upravo kroz takvu prošlost s Bogom, prošlost ponavljanih pustoši i praznina nakon divnih otkrića i otkrivenja, ponovno izvedeni iz sušnog mjesta u daljnja, veća otkrivenja. A vaša vizija je veća..."

Tijekom moje službe postojala su vremena kad sam imao privilegij surađivati s velikim ljudima Božjim kao što je bio Leonard Ravenhill koji je napisao Zašto probuđenje kasni. Povremeno bi ti ljudi podijelili sa mnom svoja duboka iskustva iz svojih suhih razdoblja. Tada bih ustuknuo jer sam u svojoj mladoj gorljivosti mislio: "To ne bi smjelo biti tako. Ovaj čovjek velikan je vjere. Gospodine, gdje je podbacio da je dospio u takvu pustinju?"

Nisam razumio strahovito duboko djelo Duha koje Bog čini na suhoj zemlji.

Isus je upravo bio razapet i pokopan kad su se Petar i učenici odlučili ponovno sastati. Bojeći se za svoje živote, okupili su se iza zaključanih vrata, a onda su čuli ove uzbudljive riječi: "Živ je!"

Iznenada, Isus je u svome uskrslom tijelu ušao kroz zatvorena vrata i rekao im: "Ne bojte se. Ja sam, vaš Gospodin."

Da ste vi onoga dana bili ondje u onoj sobi, recite mi, zar ne biste rekli da je to bio najnevjerojatniji prizor koji ste ikada vidjeli? Razmislite: kratko prije nego je uskrsli Krist uzašao na svoje nebesko prijestolje, svojim ga vlastitim očima vidite. Dopušteno vam je da ga dotaknete, zagrlite, sjedite s njim i jedete.

Prije nego odlazi, Isus vam zapovijeda da idete u sav svijet, propovijedate i krstite, izbacujete đavle i iscjeljujete bolesne. I obećava vam da vas njegova nazočnost nikada neće napustiti: "Ja ću ići s vama do kraja svijeta."

Kažem vam, svaki bi vjernik u onoj sobi smatrao to najvećim otkrivenjem i najslavnijim trenutkom koji netko na zemlji može doživjeti. Tko bi god napustio onu prostoriju, mislio bi: "Moja će služba biti služba čuda. Isus je tako rekao. On će me upotrebljavati kao što nikada nisam mogao ni zamisliti."

Recite mi, ne bi li to iskustvo izgradilo u vama spremište vjere? Ne biste li bili uvjereni da više nikada nećete moći posumnjati?

Međutim, što je slijedilo nakon ovih najviših duhovnih visina? "Reče Šimun Petar: 'Idem loviti ribu'" (Iv 21,3). Šestorica učenika slijedili su ga na jezero, vraćajući se zapravo svojim bivšim životnim pozivima kao ribari. Zašto? Što se dogodilo s velikom službom u koju ih je Isus pozvao?

Ovi su ljudi pali u veliku žalost. Radilo se o nečemu na što ih je Isus unaprijed upozorio: "Još malo pa me nećete vidjeti... Vi ćete se žalostiti" (Iv 16,19-20). Krist je znao da će ovi njegovi odani sljedbenici iskusiti vrlo nisko razdoblje. U svojim životima bit će svladani njegovim fizičkim odsustvom; više neće imati zajedništva s njim licem u lice. Iako im je obećao da će biti s njima, činilo se da ih napušta i da će se morati brinuti sami za se.

Austin-Sparks piše: "Postoje razdoblja kad Gospodin dopušta da mislimo da smo ostavljeni sami, kad se čini da je zatvorio nebo i da nema komunikacije u nebo i iz neba. Sve što smo tražili i očekivali kao da je došlo do kraja, kao da je podbacilo. Sve kao da je u razvalinama."

Iznio sam primjere visina i nizina glavnih likova iz Biblije. Opisao sam jedno od svojih vlastitih suhih iskustava i iskustvo Austina-Sparksa. Pitam vas, kakvo vi imate iskustvo s krajnjim nizinama nakon duhovnih visina?

Podsjećam vas, suha razdoblja, niski periodi u vašem duhu, poznati su uglavnom onima koje Bog namjerava upotrebljavati. To je zapravo uobičajeno za sve one koje on uči ulaziti dublje i ići dalje na njegovim putovima.

Dok gledate unatrag na svoje vlastito suho iskustvo, pitajte se je li nakon takva razdoblja slijedilo obnovljenje Duha u vašem životu? Možda ste iskusili svježe buđenje i vratili se na ozbiljnu molitvu, tražeći Gospodina:

"Dotakni me, Isuse. Osjećam se mlakim. Znam da se moja služba za tebe ne kreće naprijed kako bi trebala. Gladujem za tobom da te više nego ikada spoznam. I želim gorljivost da činim tvoja djela: da molim za bolesne, spašavam izgubljene, donosim nadu beznadnima. Obnovi me, Gospodine. Želim u većoj mjeri biti koristan za tvoje kraljevstvo."

S obzirom da ste ozbiljni s Bogom, vaše molitve počinju dobivati odgovore. Počeli ste jasno čuti Božji glas. Prisnost s njim bila je divna, vaša se revnost povećala i vrlo ste jasno osjećali njegovo djelovanje u svome životu.

A onda jednog dana, probudili ste se, a nebo kao da je bilo od olova. Bili ste oboreni i niste znali zašto. Molitva vam se činila poput agonije i niste čuli glas Božji kao ranije. Osjećaji kao da su vam bili mrtvi, a duh suh i prazan. Sve otada morate živjeti po vjeri.

Ljubljeni, ne paničarite! Ne pokušavajte sami sebe podići! Osobno poznajem tu vrstu skoka u dubinu, s vrha brda u najdublju jamu. Petar posebno govori o tome, savjetujući nas da ne mislimo da nam se događa nešto čudno: "Prestanite se čuditi, ljubljeni, kao da vam se što neobično događa, požaru koji bjesni među vama da vas iskuša! Naprotiv, radujte se što ste dionici u Kristovim patnjama" (1 Pt 4,12-13).

Gospodin dopušta naša suha razdoblja jer traga za nečim u našim životima.

Kad sam se jednoga dana nakon onoga velikog iskustva u Dallasa našao u suši, počeo sam se ispitivati. Pokušao sam slijediti svoje korake unatrag da vidim gdje sam možda skrenuo s puta. Dok sam istraživao svoje srce, završio sam kriveći se da imam tvrdu glavu i da ne mogu "shvatiti" duboke stvari Božje.

Nedavno sam pronašao neke bilješke koje sam zapisao u vezi s tim suhim razdobljem. To se odnosi na jedno razdoblje u 1979. godini:

"Je li moje suho razdoblje rezultat toga što se previše oslanjam na svoje osjećaje? Ili što se nisam dovoljno predao? Je li Gospodin ljut na mene? Znam da ovo nije da me samo 'spopala potištenost'. Nikada nisam sumnjao u njegovu ljubav za mene. Ali zašto imam ovaj osjećaj da ne čujem njegov glas? ... Znam, Gospodine, da ćeš me nekako izvesti ih ove suše. Znam da ćeš ispuniti obećanja koja si mi dao. I pretvorit ćeš moju sušu u rijeku ljubavi."

Bog ustraje da na našem putu kroz Crveno more mora biti "suho tlo". Izraelu je rekao: "Proći ćete posred mora po suhu" (Izl 14,16). Nevjerojatno, ali Bog, govoreći svome narodu, koristi taj izraz četiri puta: "Proći ćete po suhu."

Ovaj izraz ponovno vidimo kad je Izrael bio spreman ući u Kanaan. Na svome putu u obećanu zemlju prešli su Jordan po suhu.

Jednostavno rečeno, suho tlo je put. A ako ste na njemu, nekamo ćete stići. Ne gubite tlo niti idete natraške; vaša suha zemlja Gospodnji je plan, njegovo djelo u vašem životu, njegova čuda koja će se izvršiti. Krećete se prema otkrivenju, novoj pobjedi u Kristu, nečem većem.

Pismo to potvrđuje. Pogledajte gdje su faraon i njegova vojska izgubili bitku: na od Boga danoj suhoj zemlji. Suha zemlja upravo je ono mjesto gdje će đavao doći za vama. On vas želi napasti kad ste najslabiji. Međutim, na toj istoj suhoj zemlji Gospodin uklanja "kotače kola" sotoninih vlasti i sila:

"Tako vode, slijevajući se natrag, potope kola, konjanike, i svu vojsku faraonovu koja bijaše pošla u potjeru za Izraelcima u more. I ne ostade od njih ni jedan jedini" (Izl 14,28). Jednostavno rečeno, na suhoj zemlji naš je neprijatelj poražen.

Bog nam zapravo govori: "Želim da naučite u vjeri ići naprijed, ne prema nekoj viziji ili glasu, već kad ste usred suha razdoblja. Želim da budete uvjereni da vas ja, i kad ne možete čuti moj glas ili vidjeti naprijed, kad ste na suhoj zemlji, nekamo vodim."

Štoviše, Gospodin obećava da će iz naših suhih mjesta niknuti novi život. On će pretvoriti našu suhu zemlju u izvore svježe vode:

"Ubogi i bijedni vodu traže, a nje nema! Jezik im se osuši od žeđi. Ja, Jahve, njih ću uslišiti, ja, Bog Izraelov, ostavit ih neću. U goleti bregova otvorit ću rijeke, i posred dolova izvore. Pustinju ću pretvoriti u jezero vodeno, a u vrela sušnu zemlju.

Posadit ću u pustinji cedar, bagrem, mirtu i maslinu. Stepu ću pošumiti čempresom, brijestom i šimširom zajedno. Nek svi vide i nek znaju, nek promisle i nek shvate: ruka Jahvina to učini, Svetac Izraelov stvori sve" (Iz 41,17-20).

Dragi sveti, jeste li suhi? Bog vam govori: "Uskoro ćete vidjeti žetvu. Tamo gdje je jednom bila suha zemlja, pod vašim će nogama niknuti život. To ja stvaram. Stojte mirno i gledajte što ću ja učiniti za vas na suhoj zemlji."