SUOČAVANJE S PRITISKOM STRAHA
Središte Brooklyna nije jedino mjesto koje se odupire evanđelju. Kao kršćani, na neprijateljstvo možemo naići kamo god pođemo. To suprotstavljanje može uzrokovati da se uplašimo i postanemo bojažljivi. Bojimo se da ako se dignemo za Krista, možda nećemo biti prikladni za našu obitelj, prijatelje, suradnike. Zbog toga nas Pismo upozorava kako je važno javno priznanje naše vjere u Krista.
"Tko se god postidi mene i mojih riječi, toga će se Sin Čovječji postidjeti kad dođe u slavi svojoj i u slavi Očevoj i svetih anđela" (Lk 9,26). Kakva ozbiljna misao da bi se Isus mogao postidjeti nekoga od nas kad se vrati na zemlju!
Ova potreba za neustrašivošću odnosi se čak i na djecu koja odrastaju u kršćanskom domu. Ona mogu govoriti o duhovnim stvarima bez da su iskusila mnogo otpora. Ali kad dospijevaju u srednju školu i kasnije kad odlaze u koledž, stvari se mijenjaju. Iznenada otkrivaju da su etiketirani ako govore o Bogu Stvoritelju, ili još gore o Isusu koji je umro za grijehe svijeta. Profesori ih nazivaju neukima, a studenti ih žigošu kao netolerantnima, te tako neki šute, bojeći se odbijanja svojih vršnjaka.
Kad studenti kršćani napuštaju školu i odlaze raditi, otkrivaju slično neprijateljstvo. Sad uče kako spominjanje Isusa na poslu može uzrokovati da izgube prilike u karijeri te neki postupno postaju skriveni kršćani.
Mi živimo u neprijateljskom duhovnom okruženju i ne moramo biti mladi kako bismo se suočili s pritiskom da se predamo strahu ili bojažljivosti. To se jednako odnosi na propovjednike kao i na ljude u crkvenim redovima. Zbog toga je ovo obećanje iz Biblije tako važno za nas: "Uistinu, Bog nam nije dao duh bojažljivosti, već duh snage" (2 tim 1,7). Kroz Duha Svetog Bog nam je obećao dati hrabrost, čak neustrašivost, tako da možemo plivati protiv struje i govoriti za Krista čak ako smo i ismijani.
Jim Cymbala započeo je Brooklyn Tabernacle s manje od dvadeset članova u maloj, oronuloj zgradi u problematičnom dijelu grada. Rođen u Brooklynu, dugogodišnji je prijatelj Davida i Garyja Wilkersona.