SVJEŽ IZLJEV DUHA SVETOGA

Kad Bog diše dahom svoga Duha, svatko zna da je došao. Luka, pisac Djela, piše: "Iznenada dođe neka buka s neba, kao kad puše silan vjetar" (Dj 2,2). Ja više volim drugi prijevod ovoga posljednjeg izraza koji to naziva "jakim vjetrom, udarom".

Prema ovom retku, dah Božji na Pentekost je došao kao "neka buka s neba". Luka kaže da je ta buka bila silna i da je ispunila čitavo ozračje: "…ispuni svu kuću u kojoj su boravili" (Dj 2,2).

Kad dolazi Duh Sveti, događa se još nešto: on trese sve na vidiku. Na Pentekost vjerski su se vođe u Jeruzalemu uznemirili od onoga što su vidjeli da se događa među Isusovim sljedbenicima. I htjeli su prekinuti djelovanje toga silnog udara s neba.

Ali Duh Sveti djelovao je na Petra, pomazavši ga da kaže: "Možete nam prijetiti i zatvoriti nas, ali ne možete zaustaviti silan vjetar koji puše širom ove zemlje. Možete nam zapovjediti da prekinemo, ali ne možemo prestati govoriti. Bog je dahnuo na nas, pomazao nas, i moramo govoriti riječ koju nam je dao."

Zatim su se vjernici Pentekosta okupili na veliki sastanak slavljenja te molili: "'A sada, Gospodine, pogledaj na njihove prijetnje pa slugama svojim daj da posve neustrašivo navješćuju riječ tvoju. Pruži ruku da se po imenu tvoga svetog Sluge Isusa događaju ozdravljenja i čudesni znaci!' Dok su molili, potrese se mjesto na kojem bijahu skupljeni. Svi se napuniše Duha Svetoga te neustrašivo počeše navješćivati riječ Božju" (Dj 4,29-31).

Želim ispitati što proroci kažu o posljednjem izljevu Duha Svetoga na njegovu Crkvu u ovim posljednjim danima

Biblija govori da će se u posljednje dane potresti sve što se potresti može. To potresanje potrest će i Crkvu, same izabranike Božje: "Njegov je glas onda potresao zemlju, a sad ovo obećava: 'Ja ću još jednom potresti ne samo zemlju nego i nebo'" (Heb 12,26).

Petar i učenici vidjeli su da je ono što se dogodilo na Pentekost prorečeni izljev s neba. Petar se odmah digao i izjavio: "Ovim se ostvaruje proročanstvo proroka Joela: 'U posljednje ću vrijeme … izliti od svoga Duha" (Dj 2,16.18). A i danas možemo vidjeti u Pismu što će Duh Sveti činiti u ove posljednje dane, zapravo u ovaj kasni sat.

Starozavjetni proroci govorili su o "ranoj kiši" i " kasnoj kiši", o izljevima Duha o kojima govore Izaija, Jeremija, Ezekiel i mali proroci. Malahije – posljednja knjiga Staroga zavjeta – opisuje "kasnu kišu" kao događaj koji će potresti zemlju. On daje dokaz da se najveće djelo Duha Svetoga – taj izljev "kasne kiše" – događa upravo sada, u našoj generaciji.

Malahijina poruka dvostruko je proročanstvo. Prvo, on govori bezbožnom, materijalističkom, sekularnom svijetu, pomahnitalom od požude, i drugo, on govori onima koji ljube Gospodina i boje ga se.

1. Evo Malahijina upozorenja bezbožnim narodima

"Jer evo dan dolazi poput peći užaren; oholi i zlikovci bit će kao strnjika" (Mal 3,19). Svuda unaokolo vidim dokaz da živimo upravo u vrijeme koje opisuje Malahije. Ako je ikada postojao dan užaren poput peći kad se svijet prezagrijava ekonomski, socijalno i duhovno, onda je to danas.

Prema Malahiji, dolazi holokaust koji bezbožnima neće ostaviti ništa čime bi se zaštitili: "…neće im ostati ni korijena ni grančice" (Mal 3,19). Svako sigurno utočište bit će uništeno. Tko će ući u tu užarenu peć? "… oholi i zlikovci …" (Mal 3,19). To znači, ne samo oni koji su vezani ovisnostima i perverzijama. Najveće zlo o kojem Malahija ovdje govori jest nagovještaj drske prijetnje Bogu šakom.

Moderan primjer ove prijetnje šakom jest u Europskoj Uniji. Ona se ponosno hvališe da je sekularno društvo. Prema njezinu ustavu, Bog u tom društvu nema mjesta, nije priznat, njegovo ime potpuno je izbrisano. Što se tiče vođa Europske Unije, Bog je mrtav.

Upravo sada i Amerika ide njihovim pravcem. Polagano guramo Boga potpuno iz naših sudova i škola, iz našega društva. Odbijamo priznati njegov blagoslov na našu naciju te umjesto toga kažemo: "Sve smo postigli svojom vlastitom snagom. Mi smo najveća, najmoćnija, najbogatija nacija na zemlji i sve smo to sami postigli."

Ja volim ovu zemlju, ali drhtim jer je ova nacija oholo digla nos na Boga, prijeti mu pesnicom i prkosi mu. Hebrejska riječ za "zlikovce" ovdje u Malahiji 3,19 znači "drskost". Najgora vrsta drskosti je hvastati se grijehom pred nebom i govoriti: "Bog ne vidi. On ne može ništa. Što uopće on ima s nama?"

Drskost je gaziti njegovu svetu Riječ i ismijavati se iz svega što odražava njegovo srce. Sjetite se kakvo je ruglo postao brak veličanjem seksualnih perverzija! Krajnja je drskost ozakonjenje brakova između dva muškarca ili dvije žene te dopuštanje da posvajaju djecu, što je sada predmet na nekim kalifornijskim sudovima. A u isto vrijeme pokreti zvani "Muškarac - dječak" traže prava da odrasli muškarci mogu imati seksualne odnose s malodobnim dječacima.

Dok se ovo zlo odvija pred našim očima, bespomoćni smo to zaustaviti. Međutim, pitam se kako dugo će zlikovci misliti da će Bog žmirkati na njihovu drskost i da je neće osuditi?

Kad su u prošlosti pokvarena društva prešla crtu, ispunilo se Malahijino proročanstvo

Iz Pisma je jasno da je naša zemlja sad nadgriješila otpali Izrael, nadgriješila Sodomu i Gomoru, nadgriješila Noino nasilno i pokvareno društvo. Izaija je prorokovao: "A zemlju, evo, tmnina pokriva, i mrklina narode" (Iz 60,2). Hebrejska riječ za "mrklinu" ovdje znači crni mrak. Izaija je govorio: "Dolazi crni mrak koji će pokriti svu zemlju."

I Jeremija govori o takvom mraku kad viče otpaloj Judi: "Dajte slavu Jahvi, Bogu svojemu, prije nego što se smrkne, prije nego što se noge vaše spotaknu po planinama mračnim. Vi se nadate svjetlosti, a on će je u mrak pretvoriti, prometnuti u crnu tamu" (Jer 13,16).

I Malahija govori o tom danu koji dolazi, o vremenu mraka i tame, kad će Bog poniziti ponosne i drske. Kad taj dan dođe, govori prorok, svi korijeni i grane bit će potpuno uništeni, što znači da neće ostati ništa na čemu bi se ponovno gradilo. Prije te točke u povijesti, Gospodin nikada nije potpuno uništio korijenje za oporavak. Ali sad prorok kaže da će Bog sve iskopati i "neće ostati ni korijena", što znači da neće biti mogućnosti oporavka.

Za našu zemlju i svijet sada je došao dan naplate. Sve grane naše vlasti – uključujući federalne banke i financijske institucije – vidjet će slom naše ekonomije, vidjet će kako sve nestaje u plamenu. Bit će dotaknute i stare korporacije – dugovječne institucije ukorijenjene u našem društvu – bez mogućnosti oporavka. Tama će pokriti najveće umove i neće biti u stanju naći izlaz iz mraka.

Čak i sekularni svijet vidi da naša zemlja ulazi u teška vremena. Nedavno izdanje časopisa The Economist pokazuje Kip slobode kako potišteno sjedi s glavom na rukama i svjetiljkom na zemlji. Naslov glasi: "Nesretna Amerika". Njegovi su urednici doslovno napisali: "Strašan se mrak širi cijelim svijetom … Tako smo dugo bili pohlepni da nas je sad to dostiglo … Prekasno je. Odron je počeo … Amerika je u užasnom stanju. Vučemo se prema Sodomi i Gomori … Gospodarstvo posrće … Svijet kuha."

Prije deset godina izdao sam knjigu naslova Posljednji poziv Americi predskazujući gospodarski holokaust. U to sam vrijeme bio ismijavan i nazivan propovjednikom sudnjeg dana (iako nikada nisam propovijedao kaznu bez suza). Odnedavno telefoni naše službe neprestano zvone s narudžbama za tu knjigu.

Naša zemlja nije jedina nacija koja se suočava s tamom. Nedavno je naša služba poslala tim u jedan od velikih gradova Rusije. Vratili su se s izvješćem da je taj dio nacije preuzeo gospodarski očaj. Cijene benzina, struje i drugih osnovnih potreba dižu se do neba, s plaćama koje su tek pola onoga što je ljudima potrebno da bi preživjeli. Naš tim je rekao da nigdje nisu vidjeli smiješka, osim u crkvama, gdje raste nada jer se ljudi pouzdaju u Gospodina.

Možda ćete reći: "U našoj su zemlji stvari drukčije. Naše će se gospodarstvo uvijek samo ispraviti. I ranije su bili takvi problemi i uvijek je slijedio oporavak. Možda će biti potrebno pet godina, ali obnovit ćemo se." Međutim, što ako je Malahijina riječ istinita? Što ako su svi korijeni oporavka sprženi do najniže točke, bez nade u oporavak?

Dopustite mi da vam sad nešto kažem! Pretpostavimo da je Malahija danas živ. I pretpostavimo da propovijeda ovu istu poruku sljedeće nedjelje u vašoj crkvi. Zamislite pastora Malahiju kako stoji za propovjedaonicom. Kad završava svoju poruku ponavljajući riječi prorokâ i podrobno iznoseći stvari koje dolaze, zatvara Bibliju, zatim silazi s propovjedaonice i miješa se s narodom.

Ljudi drhte od onoga što su čuli – da dolazi dan tame i mraka. Ali dok Malahija stoji pred njima, veliki mu smiješak prelazi licem. Iznenada širi ruke i viče: "Radujte se! Ovo proročanstvo koje ste upravo čuli nije za vas. Ono nije za one koji ljube Gospodina i boje ga se. Naprotiv, ova riječi je za ponosne, drske i one koji vrše bezakonje. To je sveto upozorenje za bezbožan svijet.

Da, od dolazećeg dana koji će sve spaliti nastat će popratna šteta. I kršćani će trpjeti od posljedica toga. Tu se ništa ne može. Ali Bog vam je poslao riječ i ta će vas riječ održati u teškim vremenima. Neka planine padaju u mora! Neka se gospodarstvo trese i ruši! Neka se trese sve što se potresti može! Ali onima koji se boje Gospodina, Bog je dao potpuno drukčiju riječ."

2. Za pobjedonosnu crkvu postoji potpuno drukčije proročanstvo, slavno proročanstvo!

Za narod Božji poruka nije o tami nego o radosti. Kad mrak prekrije zemlju – kad će ljudi umirati od straha nad svim strašnim stvarima koje će se događati – nama je rečeno da će u tom trenutku "sunce pravde ogranuti sa zdravljem u zrakama" (Mal 3,20).

U najmračnijem trenutku, kad će stvari izgledati beznadne – kad će strah biti na svim stranama, kad će sve natkriliti tama – Isus će se objaviti većim otkrivenjem nego ikada u povijesti. Svijet će biti svjedok njegove spasonosne sile očuvanja u svoj njegovoj slavi. U svijetu koji je pomahnitao – gdje se radikalni islamisti hvališu da su pobijedili, a agnostici viču da je Bog mrtav – dići će se Isus Krist. On će zasjati kao sunce ozdravljenja jasnije nego ikada u ranijim generacijama.

Kao rezultat pojave Sina, nešto će se dogoditi narodu Božjem. Ostatak tog retka govori: "…i vi ćete izlaziti poskakujući kao telad na pašu" (Mal 3,20). Prijevod izvornoga hebrejskog ovdje glasi: "Vi ćete izlaziti poskakujući kao telad puštena iz štale."

To govori o izljevu kasne kiše, obećanom svježem krštenju Duhom Svetim, s još silnijom bukom s neba. Kad to dođe, Duh Sveti će obnoviti čudesno: "…slugama svojim daj da posve neustrašivo navješćuju riječ tvoju. Pruži ruku da se po imenu tvoga svetog Sluge Isusa događaju ozdravljenja i čudesni znaci" (Dj 4,29-30).

Postoje tri riječi o kojima mnogi kršćani više ne govore: ozdravljenja, znaci i čuda

Za čitavu jednu generaciju vjernika, te tri riječi dočaravaju mnoge zloporabe u Crkvi. U vrijeme kad su mnogi tražili izvorno djelo Božje "s pratećim znacima", šarlatani su postavljali lažna "sveta djela". Takozvani evanđelisti ozdravljanja od svega toga stvarali su cirkus – pohlepni muškarci i žene koji su nudili "ozdravljenje" za neku cijenu.

Sad kad mnogi od nas čuju te tri riječi, u nama se pojavljuju nelagodni osjećaji: strah od fanatizma, stid od sramote, bolna sjećanja na dragu braću i sestre čija je vjera zbog sve te prevare završila na hrpi pepela. Tragično, ali mnogi u Kristovoj crkvi više ne prihvaćaju da Bog još uvijek čini čuda.

Međutim, molim vas, poslušajte što ću vam reći. Đavao pozna Pismo i zna da je proročki naviješteno izvorno, od Duha Svetoga nadahnuto probuđenje ozdravljenja. Zbog toga čak i sada promiče svoje vlastite iskrivljene sastanke "ozdravljanja". Na njegovim sastancima nije središte Krist, nego se uzvisuju anđeli ili pojedinac.

Ali ono što Malahije proriče, ne može promicati čovjek. To neće biti lokalizirano i neće se vrtjeti oko čovjeka. Naprotiv, to će obilježiti sveto propovijedanje Krista. I događat će se u domovima pobjedonosnih vjernika i crkvama. Pastori i laički propovjednici primit će pomazanje da mole za bolesne. Starješine će se dizati sa svježom vjerom u silu Isusova imena da čini čuda. Svi će oni polagati ruke na bolesne i moliti za njih da ozdrave.

Dopustite mi dodati i četvrtu riječ ovom popisu riječi o kojima više ne govorimo: očitovanja (manifestacije). Čujemo za očitovanja tijela kad se ljudi ponašaju na bizarne načine. Da, bilo je mnogo takve tjelesne zloporabe koja se zvala "očitovanje Duha". Ali ako Duh Sveti istinski djeluje na nama, kao što je to činio sa svojim ljudima u Pismu, ne bismo se trebali bojati istinskog očitovanja.

A očitovanje koje će se događati u izljevu Duha u posljednjim danima, bit će radost Duha Svetoga. Dok će svijet sjediti pod oblakom tame, svjedočanstvo naroda Božjeg bit će svjedočanstvo čiste radosti. Dok će se rušiti sami temelji društva, Isusovi sljedbenici bit će viđeni kako slave Boga usred tih ruševina, nudeći pomoć i nadu onima u najvećoj potrebi.

Ovo očitovanje radosti potrebnije je više nego ikada. Iz dana u dan čujem narod Božji kako govori: "Je li to sve što imamo od kršćanskog življenja? Moramo li uvijek biti usredotočeni na trpljenja i kušnje? Govori li uopće još Gospodin? Ozdravlja li još uopće? Ne bismo li trebali očekivati odgovore kad molimo? Gdje je čudotvornost koju obećaje njegova Riječ?"

Dopuste da vam dam vrlo jednostavan odgovor na ova pitanja: Čuda i ozdravljenja moguća su uz pomoć i kroz silu Duha Svetoga. Knjiga Djela apostolskih govori nam da je Stjepan bio čovjek "pun vjere i snage (i da je) činio velike, čudesne znakove u narodu" (Dj 6,8). Ako ćemo biti iskreni pred Gospodinom, mnogi od nas morat ćemo priznati da smo izgubili srce za takvu vjeru.

U mnoštvu kršćana oganj Duha Svetoga slabi

Bog ne može odgovoriti gdje nema vjere. I sotona neće pobjeći gdje su strah i nevjera. Činjenica je, podbacili smo i nismo uzeli od Boga dani nam autoritet nad đavlom i njegovim demonskim carstvom. Božja nam Riječ govori da neprijatelj nije u kontroli. Pisano je da imamo vlast nad njim: "Oduprite se đavlu, pa će pobjeći od vas" (Jak 4,7). Međutim, mnogi su dopustili sotoni da bez otpora tiranizira njihovu vjeru.

Ako to opisuje vas, Malahija vam nudi najdivniju riječ: "Vi ćete izlaziti poskakujući kao telad na pašu (oslobođena iz štale)" (Mal 3,20). Kakva nevjerojatna riječ za ljude Božje u ovim posljednjim danima! Malahija zamišlja vjernike kao telad u štalama. Hebrejska riječ za "štalu" ovdje znači "privezan" te "kruženje i kruženje".

Jeste li ikada vidjeli nestašnu telad zatvorenu u štalama? Oni hodaju u krug, ritajući se i stvarajući buku. Jeste li shvatili sliku koju nam daje Malahija? Sotona je uspio zatvoriti mnoštvo vjernika u male štale. I drži ih ondje zatvorene daleko od Kristove zelene paše, daleko od njegove hladne, svježe vode. Promislite:

• Neki su kršćani zatvoreni u štalu beznađa. Ti vjernici na smrt se dosađuju i svakoga se dana dižu samo da bi kružili i kružili u svome majušnom svijetu. Vezani su duhom ropstva – svojega ja, materijalizma i svojih vlastitih potreba – bez kapi radosti. Mnogi takvi kršćani digli su ruke od svake nade da će ikada biti slobodni. Uzdišu kad se sjete prošlih vremena kad su se radovali u Gospodinu. Sad se neprestano pitaju: "Bože, gdje si?"
• Neki su kršćani zatvoreni u štalu gorčine. Biblija govori da je gorčina smrtonosni otrov i naziva je "otrovnom žuči". Ovdje moram u Kristovoj ljubavi uputiti jedno upozorenje: Ako imate jedan jedini korijen gorčine – ako imate ikakvu rasnu netrpeljivost, ikakvo neopraštanje, ikakvu "opravdanu" zamjerku, u ropstvu ste grijeha. A ako ste u ropstvu, ostajete zatvoreni u štali. Živite u strahu kao tvrdoglavo tele i završit ćete u duhovnoj smrti.

Ovdje se mogu spomenuti i druge zatvorene štale: nevjera, očaj, nekontrolirani strah, lakozavodljiv grijeh. Bez obzira u čemu smo zatvoreni, istina je to da ne možemo sami otvoriti svoju štalu. Ne možemo se sami u našoj ljudskoj snazi osloboditi straha, očaja ili nevjere. Jednostavno rečeno, potrebno nam je svježe ispunjenje Duhom Svetim. Dragi sveti, potičem vas, ne živite još jedan dan zadovoljni stvarima kakve jesu. Gospodin daje svoga Svetog Duha onima koji ga traže. Vaše oslobođenje mora doći po vjeri. Kad Bog obećava: "Izlazit ćete poskakujući kao telad oslobođena iz štale", to znači više od oslobođenja od onoga u čemu ste zatvoreni. Kad on otvori vrata naše štale, izaći ćemo iz nje poskakujući od radosti. Nad nama više neće visjeti oblak tame; bit ćemo pušteni u hod nade, slobode i obilnog života.

U ovim danima neizvjesnosti i tame, svjedočanstvo sile Božje bit će oni koji će biti oslobođeni iz svojih štala. Oni će biti viđeni kako se raduju čekajući pojavu Sina. Božje vječno obećanje svome narodu bit će očito svima.

I mi sudjelujemo u oslobađanju iz štale

Duh Sveti dan je jedino onima koji ga traže. Molite za Duha Svetoga da vam vrati vatru, da obnovi vašu vjeru, da vas privuče bliže svome srcu.

Radost je plod Duha Svetoga. Kao narod Božji, glasno moramo pjevati i radosno klicati u Gospodinu. Moramo ga slaviti bez obzira kako se osjećamo. Pismo govori da Bog boravi u našem slavljenju. Možda ćete prosvjedovati: "Ali licemjerno je skakati od radosti kad se tako ne osjećate. Takva 'radost' ne znači ništa kad ste potišteni i u boli."

Ponovno poslušajte Malahiju: "I gazit ćete bezbožnike kao prah pod nogama u dan koji spremam – govori Jahve nad Vojskama" (Mal 3,21). Onoga trenutka kad prihvatite svoje oslobođenje – kad po vjeri iskoračite iz svoga ograđenog prostora – natjerat ćete đavla u bijeg. Demoni će bježati. Kakve god vijesti svijet donosi, kakve god nevolje ili poteškoće dolaze, Riječ Božja ostaje istinita. Možete primiti svježe ispunjene Duhom Svetim te skakati kao tele iz štale.

Ostavljam vas s ovim slavnim riječima obećanja:

• "Jahvi se sažalio Sion, sažalile mu se njegove razvaline. Pustaru će njegovu učiniti poput Edena, a stepu poput Vrta Jahvina. Klicanje i radost njim će odjekivat, i zahvalnice i glas hvalospjeva" (Iz 51,3).
• "Duh Jahve Gospoda na meni je, jer me Jahve pomaza, posla me da radosnu vijest donesem ubogima, da iscijelim srca slomljena; da zarobljenima navijestim slobodu i oslobođenje sužnjevima; da navijestim godinu milosti Jahvine i dan odmazde Boga našega; da razveselim ožalošćene na Sionu i da im dadem vijenac mjesto pepela, ulje radosti mjesto ruha žalosti, pjesmu zahvalnicu mjesto duha očajna. I zvat će ih Hrastovima pravde, Nasadom Jahvinim – na slavu njegovu" (Iz 61,1-3).