SVJEŽA RIJEČ OD BOGA

Pismo nam govori da bi u nekim prilikama "svi koji bi dotaknuli Isusa ozdravljali" (vidi Mk 6,56). Međutim, u drugim prilikama, on nije ozdravljao zbog nevjere ljudi. Kako je Isus znao kad iscijeliti, a kad ne? On je morao čuti onaj tihi glasić svoga Oca dajući mu riječ upute. On je uživao u slušanju Očeva glasa.

Jednako je istina i za naš poziv. Svi znamo stvari koje Pismo zahtijeva od nas: trebamo ljubiti jedan drugoga; molitvi bez prestanka; ići u svijet i stvarati učenike; marljivo nastojati pokazati se prokušanim; hodati u pravednosti; služiti siromašnima, bolesnima i zatvorenima. Međutim, isto tako trebamo činiti određene stvari koje nisu spomenute u Pismu. Mi se suočavamo s određenim potrebama u našem dnevnom životu kroz krize ili druge situacije. U takvim trenucima trebamo glas našeg Oca da nas vodi, govoreći nam stvari koje nisu jasno prikazane u njegovim zapovijedima. Jednostavno rečeno, moramo čuti isti Očev glas koji je čuo Isus dok je bio na zemlji.

Znamo da je Krist imao tu vrstu razmjene sa svojim Ocem. Rekao je svojim učenicima: "Saopćih vam sve što sam čuo od Oca" (Iv 15,15). Isto tako, rekao je vjerskim vođama: "Objavio sam vam istinu koju sam čuo od Boga. To Abraham nije učinio" (Iv 8,40). Što je Isus mislio tim posljednjim izrazom? Rekao je Izraelovim učiteljima: "Dao sam vam istinu ravno iz srca Božjeg. Abraham to nije mogao učiniti."

Krist je govorio: "Živite u mrtvoj teologiji. Proučavate prošlost časteći svoga oca Abrahama i učeći pravila i propise za svoj život. Ali ono što vam ja govorim nije iz neke daleke povijesti. Upravo sam bio s Ocem i on mi je dao ono što vam propovijedam. Pokazao mi je što morate čuti."

Ivan Krstitelj svjedočio je protiv tih istih vjerskih vođa: "On svjedoči za ono što je vidio i čuo, a nitko ne prima njegova svjedočanstva" (Iv 3,323). Danas nam Isus govori istu poruku: "Zadovoljni ste slušajući propovijedi koje su uzete iz neke knjige referencija. Ali riječ koju vam ja želim dati je svježa."