Traženje lica Božjeg

U Psalmu 27 David traži Boga u žarkoj molitvi, a u 7. retku preklinje: "Slušaj, o Jahve, glas moga vapaja, milostiv mi budi, usliši me!" Njegova je molitva usmjerena na jednu želju, jednu ambiciju, jednu stvar koja ga je izjedala: "Za jedno molim Jahvu, samo to ja tražim" (Ps 27,4).

David svjedoči: "Imam jednu molitvu, Gospodine, jedan zahtjev. To je moj jedini i najvažniji cilj u životu, moja neprestana molitva, jedina stvar koju želim. Tražim to sa svime što je u meni. Ta jedna stvar izjeda me kao moj neprestani cilj."

Što je bila ta stvar koju je David želio iznad svega i za kojom je čeznuo čitavim svojim srcem? On sâm nam kaže: "...da živim u Domu Jahvinu sve dane života svoga, da uživam milinu Jahvinu i Dom njegov gledam" (Ps 27,4).

Ne griješite, David nije bio isposnik, izbjegavajući vanjski svijet. Nije bio ni pustinjak tražeći da se sakrije na nekom osamljenom pustom mjestu. Ne, David je bio strastveni čovjek akcije. Bio je veliki ratnik; mnogi su pjevali o njegovim pobjedama u bitkama. Bio je strastven i u svojoj molitvi i posvećenju, sa srcem koje je čeznulo za Bogom. A Gospodin ga je blagoslovio ispunivši mu mnoge želje njegova srca.

Doista, David je okusio sve što čovjek može htjeti u svom životu. Poznavao je bogatstvo i zdravlje, silu i vlast. Primio je poštovanje, slavu i laskanje ljudi. Bog mu je dao Jeruzalem kao glavni grad kraljevstva. A bio je okruženim i odanim ljudima koji su bili spremni umrijeti za njega.

Ali iznad svega, David je bio štovatelj Boga. On je bio čovjek slavljenja koji je zahvaljivao Bogu za sve njegove blagoslove. Svjedočio je: "Gospodin svakodnevno polaže blagoslove na mene." Međutim, u isto vrijeme, David je bio i čovjek rata. Čitav se svoj život suočavao s neprijateljima i nevoljama. Čitav se pakao digao u namjeri da uništi ovoga pobožnog čovjeka. Zapravo, David se sad suočio s čitavom utaborenom vojskom oko sebe, zlim neprijateljima koji su se zakleli da će mu "tijelo žderati" (Ps 27,2).

Ali David se nije bojao. U samom prvom retku ovoga psalma, on izjavljuje: "...koga da se bojim?" Bio je siguran u Božju milost i milosrđe i znao je da će mu Gospodin dati snagu: "Gospod je snaga mog života" (Ps 27,1).

Jasno je da je David namjeravao nastaviti živjeti kao i uvijek, živeći svoj život sa svom strašću. Međutim, usprkos svih blagoslova koje je iskusio, nešto je još uvijek nedostajalo. Kad je gledao unatrag na svoj život, vidio je jednu potrebu u svojoj duši koja još nije bila ispunjena. Čitav je svoj život želio i vapio Bogu za tim.

Zapravo je rekao: "Postoji način življenja koji sada tražim, mjesto u Gospodinu za kojim čezne moja duša. Želim neprekidnu duhovnu prisnost s mojim Bogom." To je ono što je David mislio kad je molio: "...da živim u Domu Jahvinu sve dane života svoga, da uživam milinu Jahvinu i Dom njegov gledam" (Ps 27,4).

David ovdje nije govorio o napuštanju prijestolja da bi se uselio u stvarni hram Božji. Ne, njegovo je srce čeznulo za nečim što je vidio u duhu. Što se njega ticalo, trebalo je postojati nešto više od bogoštovlja na Dan Gospodnji. Osjećao je da Gospodin ima nešto što on još nije postigao te nije namjeravao otpočinuti dok to ne nađe.

Ukratko, rekao je: "Postoji ljepota, slava, uzbuđenje u vezi s Gospodinom što još nisam vidio u svome životu. Želim znati kako je to imati neprekidnu zajednicu s mojim Bogom. Poznate su mi pobjede. Bio sam izbavljen, vidio sam njegovu ruku kako čini čuda, međutim, još uvijek žudim za nečim neuzdrmanim. Želim da moj život bude živa molitva. Samo će me to provesti kroz ostatak mojih dana."

Ovaj pobožan čovjek sit je bio praznih ceremonija, promatranja svećenika i štovatelja koji su prolazili kroz beživotne oblike religije. David je u njihovim ritualima vidio samo vanjski oblik religije, religije koja nije imala sile. Njegovo je srce vapilo: "Ovo je sve pogrešno. Zbog toga ljudi prestaju štovati Boga i okreću se idolima. U tome nema ljepote, nikakve strasti. Ja volim dom Božji, ali što se događa sa životom? Još se uvijek uči zakon, ali je on postao samo mrtva spoznaja. Ovih dana napuštam hram slomljene duše."

David je htio poznavati život i stvarnost iza religijskih rituala. Tko je bio žrtveno janje? Koja je stvarnost bila iza kâda, iza svijećnjaka? Davidovo je srce čeznulo za tom spoznajom te je donio odluku: "Dosta mi je, ne mogu tako dalje. Ja jednostavno nisam zadovoljan. Neću ostatak svoga života provesti s ovim neispunjenim duhovnim čežnjama. Od sada nadalje imam jedan cilj u svome životu. Obitavat ću u Gospodnjoj nazočnosti i tražiti ga dok ne postignem ono za čim žudi moje srce."

Vjerujem da danas postoje milijuni pobožnih kršćana koji ljube Gospodina, ali osjećaju da nešto u njihovu životu nedostaje. Mnogi nam čitatelji pišu da u njihovoj crkvi više nema života: "Propovijedi našega pastira tako su mrtve. Propovijeda nešto što uzima iz knjiga, a ne od traženja lica Gospodnjeg. Na kraju svakoga bogoslužja pitam se: "Upravo sam bio u crkvi. Zašto mi se duša osjeća tako jadno?"

David nije išao svojim pastirima Ebjataru i Sadoku u vezi s tim. Ali nije napustio ni crkvu. Zapravo, on nikada nije prestao "uzlaziti" u dom Gospodnji. Umjesto toga, zaključio je: "Ako je dom Božji dom molitve, a njegova crkva gdje god se očituje njegova nazočnost, onda ću šator učiniti svojom molitvenom sobom. Odlučio sam svim svojim srcem tražiti njegovu ljepotu dok ga ne upoznam. Gledat ću ga dok ne vidim nešto što će me tako privući da će me zadovoljiti do kraja života."

I tako je David otišao svojoj vlastitoj kući i molio: "Slušaj, o Jahve, glas moga vapaja, milostiv mi budi, usliši me" (Ps 27,7). Drugim riječima "Gospodine, želim imati neprekidno zajedništvo s tobom. Molim te, što moram učiniti da bih ostvario svoju želju?"

Bog mu je odgovorio ovim jednostavnim riječima: "Traži lice moje" (Ps 27,8). Kako je David odgovorio na to? Ovako: "Gospodine, kad kažeš: 'Traži lice moje', moje srce u odgovoru poskakuje." "Moje mi srce govori: 'Traži lice njegovo!' Da, lice tvoje, o Jahve, ja tražim" (Ps 27,8).

Lice Božje njegova je slika, njegov odsjev. U svom odgovoru, Gospodin je otkrio Davidu kako da utaži svoje čežnje: odražavajući Boga u svom vlastitom životu. Poučio je Davida: "Uči od mene. Istražuj moju Riječ i moli za razumijevanje po Duhu da bi mogao biti poput mene. Želim da tvoj život svijetu odražava moju ljepotu."

To nije bio samo poziv na molitvu; David je već molio sedam puta na dan. Zapravo, Davidove su molitve bile ono što je stvorilo ovu strast u njemu da upozna Gospodina. Ne, ovaj poziv od Boga bio je da gladuje za onakvim životom koji će potpuno pokazivati tko je Isus.

Vidite, Bog je na Golgoti preuzeo ljudsko lice. Isus je došao na zemlju kao čovjek. Učinio je to da bi mogao osjetiti našu bol, da bi mogao biti kušan i testiran kao i mi i da bi nas prikazao Ocu. Pismo naziva Isusa točnim odrazom (što znači, točnom slikom) Boga. On je bit Boga Oca (vidi Heb 1,3). Ukratko, on je u svemu isti kao Otac.

Do današnjega dana, Isus Krist je lice, sama slika, Boga na zemlji. Zbog njega imamo neprekidnu zajednicu s Ocem. Kroz križ imamo privilegij "gledati njegovo lice", dodirivati ga. Čak možemo i živjeti poput njega svjedočeći: "Ne činim ništa osim što vidim i čujem od Gospodina."

Kad Bog danas kaže: "Tražite moje lice", te njegove riječi podrazumijevaju više nego što su podrazumijevale u bilo koje drugo vrijeme u povijesti. Zašto? Jer danas mnogi postavljaju pitanje: "Koji Isus?"

Krist je upozorio da će doći mnoge varalice i predstavljati se kao on. Ti će se lažni kristi pojaviti upravo prije njegova dolaska, na kraju svijeta. Isusovi su ga učenici pitali: "Koji je znak tvoga dolaska i svršetka svijeta?" A Gospodin im je odgovorio: "Mnogi će doći pod mojim imenom i reći: 'Ja sam Mesija', i mnoge će zavesti'" (M5 24,3.5). Zatim nam Isus daje izričite upute: "Ako vam tko tada rekne: 'Slušaj! Mesija je ovdje' ili 'ondje', ne vjerujte" (Mt 24,23).

Ne vjerujem da Isus govori o poremećenim ljudima u bijelim plaštevima i čupavim bradama koji tvrde: "Ja sam sin Božji." Ne, on opisuje lukave propovjednike koji propovijedaju drukčije evanđelje i drukčijeg krista. Pavao upozorava na ljude koji "navješćuju drugoga Isusa, a ne onoga kojega smo mi propovijedali... drugo evanđelje" (2 Kor 11,4).

Isto tako, Isus upozorava: "Ustat će lažni mesije i lažni proroci... da zavedu, kad bi bilo moguće, izabranike" (Mk 13,22). Te Isusove riječi nikada mi nisu dale mira. Pitao sam se: "Kako bi itko tko se hvališe da je Krist mogao prevariti izabrane? Ljudi bi takvoga najurili misleći da se šali.

Ali Isus i Pavao nisu govorili samo o ljudima koji tvrde da imaju božansku silu. Oni ukazuju i na koncepcije koje prisvajaju Kristovu sliku, uključujući nove "Isusove pokrete". To se događa kad ljudi govore: "To je Isusovo lice. Tako on izgleda. Otkrili smo pravoga Krista, dakle, dozvolite nam da vam pokažemo kakav je on."

Takve pokrete ne vode luđaci, već obrazovani ljudi koji znaju kako dosegnuti mase. Ti su učitelji odstupili od autoriteta Pisma i više ne vjeruju u silu molitve. Umjesto toga, izdaju se za anđele svjetla da bi uveli nove "prosvijetljene" koncepcije koje, kako kažu, pokazuju Isusa. Oni se posebno obraćaju mladim ljudima koji su siti mrtve religioznosti koju doživljavaju u crkvi.

Pavao nas jasnim izrazima upozorava na takve sluge koji su se "pokvarili i odmetnuli od jednostavnosti koja je u Kristu... lažni apostoli, prijevarni radnici, koji se pretvaraju u Kristove apostole" (2 Kor 11,3.13).

Taj novi pokret tvrdi da je "preispitano kršćanstvo". Nastao je prije približno deset godina započevši s malim skupinama vjernika koji su se razočarali u "grešnicima naklonjen" pokret mega crkava. Jedan izvjestitelj nazvao ga je pokretom "mega zgarišta", a sačinjavaju ga mladi ljudi umorni od plitkosti evanđelja samoispunjenja.

Anketa Grupe Barna otkriva da je približno 10 do 12 milijuna "nanovo rođenih" kršćana prestalo odlaziti u crkvu u našoj zemlji, mnogi od njih iz poslijeratne generacije. Oni tvrde da traže i žele crkvu koja će im osigurati zaštitu od kulture iPoda, TiVoa, Xboxa, takmičenja i veličine. Kažu da ih je crkva prevarila. Ona uopće nije bila utočište od svijeta, već poput Disney Worlda: sa stazama za rolanje, sportskim ligama, kafićima, igraonicama; sve ono od čega su htjeli pobjeći.

Netko piše: "Čuli smo da su sve te stvari u crkvi da bi privukle ljude. Ali se mi pitamo: privukle čemu? Istraživali smo Pismo i nismo u tim crkvama našli ništa što bi ličilo na crkvu u Djelima apostolskim."

A istina je to da su to uglavnom oni koji izvorno "traže lice Kristovo". Oni traže crkvu gdje se osjeća Isusova nazočnost, Krist Riječi Božje. Oni traže pastire čija je jedina ambicija da budu slični Kristu i koji žive poput Isusa, a ne lukavci koji nude mješavinu evanđelja. Oni žele crkvu koja je utemeljena na stvarnosti, a ne lekcije kako da se dobro osjećaju i kako da dosegnu svoje potencijale. Oni žele poruke iz srca Božjega koje će osvjedočiti dušu i otkriti grijeh te slomiti njegovu silu nad njihovim životima.

Mnogi koji su se razočarali sada se vrte oko novoga pokreta. Jedne novine iz Dallasa ovako su okarakterizirale ovaj pokret: "Mnoge crkve ovoga novog pokreta isprepletene su elementima različitih religijskih tradicija, posebno katoličke i pravoslavne. Neke obnavljaju srednjovjekovne mistične običaje kao što je "hodanje labirintom"; sâm si izabereš, izmiješaš i složiš pristup, s naglaskom na sredinu i socijalnu pravdu. Pakao se odbacuje "jer to Boga čini mučiteljem". Takve crkve koriste slike, svijeće, kâd i druge stvari u bogoštovlju.

Mnoge su takve crkve međusobno povezane Internetskim blogovima te taj pokret provaljuje u postojeće denominacije. Njihova je uobičajena tvrdnja: "Mi se pokušavamo ponovno povezati s Isusom, radikalnim Isusom." "Želimo na Krista staviti lice koje je sličnije čovjeku." "Hajdemo razgovarati i pokušati zajedno otkriti Isusa." Ne! Oni na Krista stavljaju svoje vlastito lice, a to nije Krist Svetoga pisma. Za njih su sve teologije i sve koncepcije o Isusu premostivi. Oni potiču "korištenje naše mašte o tome što je Isus govorio". Jedan od njihovih ključnih govornika izjavljuje: "Jasnoća je dobra, ali ponekad spletkarenje može biti dragocjenije."

Razmislite o tome što je rečeno. Jasnoća je temelj biblijskog kršćanstva. Ništa ne može biti jasnije od Pavlova otkrivenja istinskog Krista Svetoga pisma. On upozorava: "Čudim se da se tako brzo odmećete od onoga koji vas je pozvao da budete u Kristovoj milosti, da prijeđete na drugo evanđelje. Tog drugog zbilja nema! Ima samo nekih ljudi koji vas zbunjuju i koji žele izvrnuti Kristovo Evanđelje. Ali, ako bi vam tko, bili to mi, bio anđeo s neba, navijestio Evanđelje protivno onom koje smo vam navijestili, neka je proklet...

Ako vam zbilja tko navješćuje Evanđelje protivno onom koje ste primili, neka je proklet... Doista, braćo, dajem vam do znanja: Evanđelje koje sam propovijedao nije ljudska stvar, niti ga ja primih niti naučih od nekog čovjeka, već objavom Isusa Krista" (Gal 1,6-12).

Razmislite onda o tome što novi pokret govori kad više vrednuje spletkarenje od jasnoće. "Spletkarenje" znači "tajni, nepošteni plan" ili "mutnim poslovima steći korist". Pavao naziva to izvrnutim Kristovim evanđeljem. Jedino objava Isusa koja je otkrivena u Pismu prihvatljiva je Bogu. A Pavao upozorava vrlo uvjerljivo: "Nije mi važno ako i anđeo s neba propovijeda to novo evanđelje. To je patvoreno evanđelje, ravno iz samog pakla. Neka oni koji ga propovijedaju budu prokleti."

Ja isto tako ozbiljno upozoravam svakoga mladog pastira i svaku osobu koja traži istinu pretražujući Internet ili knjižare. Vidjet ćete knjige, članke i blogove o sasvim novom kršćanstvu koje je vrlo razumljivo, vrlo dobro napisano, vrlo dobro predstavljeno. Ali pazite: udica koja se koristi je Isus, ali drugi Isus. Ako ne poznajete Krista iz Riječi Božje, bit ćete prevareni.

U razdoblju od preko pedeset godina službe, vidio sam svaki vjetar i val lažne nauke koji je došao. Uvijek su se oko nje okupljali sljedbenici, ali su za nekoliko godina nestali, ostavivši iza sebe mnoge koji su doživjeli brodolom vjere. A sve je to bilo prije dolaska Interneta. Sada se nauka demona može raširiti svijetom za svega nekoliko sati.

Novi pokret neće nestati. On će se i dalje razvijati u različite oblike dok se sve ono što je Isus prorekao ne ostvari. Ono što me žalosti jest da će tisuće propovjednika biti izmijenjeni tim "obrazovanim glasovima". Mnogi će biti prevareni i početi propovijedati Isusa po svojoj vlastitoj zamisli, jer su prestali tražiti Boga i ispunili su se novim teologijama radikalizma. Umjesto Riječi Božje, propovijedat će radikalnog Isusa koji je protiv rata, koji će srušiti vlast, koji će uništiti siromaštvo.

Svi koji čitaju evanđelja znaju što je Isus već rekao o svim tim ljudskim pitanjima. Da, naš je Spasitelj volio siromašne i zapovjedio je svojoj Crkvi da se brine za udovice i siročad. Mi smo kroz naš vlastiti život žrtve i posvećenja ogledalo Kristove ljubavi svijetu. Ali novi pokret zamijenio je ogledalo sa slikarskim platnom. On govori da možemo naslikati Isusa sa svakim licem koje možemo zamisliti. To je izravan napad na Kristovo božanstvo, s namjerom da ga se svede na ljudsku razinu. Gledam na to kao na posljednji neprijateljev napad na Crkvu prije Isusova povratka.

Što ćemo učiniti mi koji ljubimo krvlju poškropljenog Krista s Golgote? Bog nama daje isti odgovor koji je dao Davidu kad je taj pobožan čovjek bio okružen vojskom idolopoklonika: "Tražite moje lice." To mora postati naša jedina želja u životu, želja koja će nas izjedati. Naše poslanje treba biti u trajnom, neprekidnom zajedništvu s Kristom slave; tražiti u njegovoj Riječi Isusovu ljepotu dok ga ne upoznamo i dok on ne postane naše potpuno zadovoljstvo.

A sve to činimo iz jednoga razloga: da bismo bili poput njega! Da bismo postali njegova točna slika tako da bi ga oni koji traže pravoga Krista vidjeli u nama. Svo evangeliziranje i svo zadobivanje duša uzalud je ako ne gledamo Isusovo lice i ako se neprestano ne mijenjamo u njegovu sliku. Ni jedna duša ne može biti dotaknuta, osim takvim kršćanima. A Isus nas je pozvao da pokazujemo njegovo lice izgubljenom svijetu koji je zbunjen i ne zna tko je on.

Dok sam nedavno proučavao Riječ, vapio sam: "O, vidi što rade s našim dragocjenim Gospodinom Isusom." Ali mi je Duh tiho šapnuo: "Ne očajavaj. Znaš i sam kako će sve to završiti. Nebo će se otvoriti i Kralj kraljeva i Gospodar gospodara pojavit će se na bijelom konju. On dolazi da vlada željeznim žezlom. On će dohvatiti svakoga lažnog proroka i probosti svojim mačem sve što je od antikrista!"

Onoga dana kad ćemo gledati njegovo lice, svako će se koljeno sagnuti!