TRAJNA PRAVEDNOST

Slomljenost je odustati od svake nade da se nebo može postići bilo kakvom mjerom osobne dobrote. Ona je odložiti svako pouzdanje u vlastiti trud. Ona je okrenuti se potpuno k pobjedi Kristova križa, vjerujući da je Krist jedini put. I na kraju, ona znači uzdati se u Krista da će nam dati snagu po svome Duhu da ispunimo ono što on traži od naših života.

Da bismo nastavili hodati po vjeri, potrebna nam je slomljenost i poniznost: "Blizu je Gospod onima koji su slomljena srca, i spasava one koji su duha skrušena" (Ps 34,18).

"Jer ovako veli Višnji i Uzvišeni, koji prebiva u vječnosti a ime mu je Sveti: 'Prebivam na visoku i svetu mjestu, te s onim koji je skrušena i ponizna duha, da oživim duh poniznih i da oživim srce skrušenih! (Iz 57.15).

Kako god se osjećam, Krist je moja pravednost. Koliko god se sumnji podigne, Krist je moja pravednost. Koliko god optuživanja čujem od đavla tijekom dana, stojim na ovome: Bog me vidi kao pravednog u Kristu!

"Ali na koga svoj pogled svraćam? Na siromaha i čovjeka duha ponizna, koji od moje riječi dršće" (Iz 66,2).

Gdje je Janje Božje sada? Sjedi na svome prijestolju u nebu, Kralj kraljeva, Gospodar gospodarâ, Knez mira. Jednoga dana sve religije svijeta savit će svoja koljena pred Isusom i priznati da je on Gospodar. "Svako koljeno će se pokloniti i svaki jezik će priznati da je on bio – da jest – vječno Janje Božje" (vidi Fil 2,10-11). Gle, Janje Božje!