UČITI HODATI KAO ŠTO JE ON HODAO

Isus je živio svoj život na zemlji potpuno ovisan o nebeskom Ocu. Naš Spasitelj nije činio ništa i nije rekao ništa dok se najprije nije posavjetovao sa svojim Ocem u slavi. I nije učinio nijedno čudo osim onoga koje mu je Otac rekao da učini. Izjavio je: "Govorim ono što me Otac nauči … On me ne ostavlja sama, jer ja uvijek činim što je njemu ugodno" (Iv 8,28-29).

Isus daje vrlo jasno na znanje da ga je svakodnevno vodio njegov Otac. On je prakticirao potpunu ovisnost, što je bio dio njegova svakodnevnog hoda, uvijek slušajući glas svoga Oca. Vidimo to u prizoru iz Evanđelja po Ivanu. Jednoga subotnjeg dana, dok je hodao blizu ribnjaka Bethesde, vidio je jednoga oduzetog čovjeka kako leži na postelji. Okrenuo se k njemu i naredio mu da uzme svoju postelju i hoda – i čovjek je odmah ozdravio te otišao odande iscijeljen.

Židovski vođe time su bili razjareni. U njihovim umovima, Isus je, iscijelivši čovjeka, prekršio subotu. Ali Krist je odgovorio: "Ja sam samo učinio što mi je moj Otac rekao da učinim." Objasnio je: "Otac moj neprestano radi, zato i ja radim … Sin ne može ništa sam od sebe učiniti, nego samo ono što vidi da čini Otac. Što ovaj čini, to jednako čini i Sin. Jer Otac ljubi Sina i pokazuje mu sve što sam čini" (Iv 5,17-20).

Jasno je izjavio: "Moj Otac me sve naučio što trebam činiti." Možda se pitate kad je, točno, Otac pokazivao Kristu što da čini. Kad je Isus vidio Boga da čini čuda? Kad mu je Otac govorio o svemu što treba reći i učiniti?

Je li se sve to dogodilo u slavi, prije nego je Krist bio utjelovljen? Jesu li njih dvojica sjedili zajedno prije stvaranja i iscrtali svaki dan Isusova života? Je li Otac rekao svome Sinu da će druge subote šestoga židovskog mjeseca susresti oduzetog čovjeka pored ribnjaka Bethesde i da mu tada treba zapovjediti da se digne i hoda?

Da je to bilo tako, nitko od nas ne bi se mogao s time povezati. Takav argument ne bi vrijedio za naše svakodnevno hodanje s Gospodinom. Da, mi znamo da je Isus došao kako bi uspostavio uzorak koji trebamo slijediti. Na kraju krajeva, došao je na zemlju da iskusi sve što i mi, da osjeti sve naše osjećaje i suosjeća s našim bolima i slabostima. Zauzvrat, mi moramo živjeti kao što je on živio, hodati kao što je on hodao.