U VRIJEME NEVOLJA

Možda ne vidim dokaz, ali Bog uvijek radi. Svakoga trenutka dana, svakoga sata dok spavam, on stvara put za mene. I njegov plan je prema rasporedu, uvijek, čak i kad se čini da kasni u svom svetom djelu. On duboko u meni dopire do stvari koje se moraju riješiti kako bi mogao ispuniti svoja obećanja.

Jednoga dana osvrnut ću se na ta vremena kušnje i reći: "Gospodine, sad vidim. Bio si ondje sve vrijeme, radeći čudo!"

Oni koji su očajni možda su u iskušenju da se isključe od zajedništva s Bogom. Međutim, to može biti kobno. U Psalmu 88 možete naći opis onoga kroz što prolazite. Jedan pobožan čovjek imenom Heman govori nam o svojoj bespomoćnoj situaciji:

"Duša mi je puna nevolje. Bačen sam u Podzemlje i nalazim se među mrtvima. Bog me položio u najnižu jamu mraka i njegova ljutnja teško leži na meni. Prijatelji su me ostavili; zatvoren sam, ne mogu izaći. Tugujem zbog svoje nevolje" (parafrazirano).

Heman zatim poziva Boga: "Zar na mrtvima činiš čudesa? Zar će sjene ustati i hvaliti tebe? Zar se u grobu pripovijeda o tvojoj dobroti? O vjernosti tvojoj u Propasti? Zar se u tmini objavljuju čudesa tvoja i tvoja pravda u Zaboravu" (Ps 88,11-13)?

Heman je zapravo rekao: "Gospodine, sada mi je potrebno čudo, ne u vrijeme uskrsnuća. Ovo je moja posljednja nada. Ubrzo će biti prekasno, jer ću biti mrtav. Bože, ovo je tvoj krajnji rok. Pomozi mi! Zašto me odbacuješ? Zašto kriješ svoje lice od mene? Zašto ne odgovaraš na moje vapaje?"

Što može jedna pobožna duša učiniti? Kako pravednik treba reagirati? Poput Hemana, moramo vapiti dan i noć: "Jahve, Bože moj, vapim danju, a noću naričem pred tobom. Neka dopre do tebe molitva moja, prigni uho k vapaju mome … Ja vapim tebi, Jahve, prije jutra molitvom te pretječem" (Ps 88,2-3.14).

Tu su tri stvari koje ja činim u vrijeme moje velike nevolje:

1. Primam i vjerujem u ljubav i radost moga nebeskog Oca.
2. Izlijevam srce pred njim, vapeći mu u tišini.
3. Dnevno ohrabrujem svoju dušu njegovim obećanjima.