U VRIJEME NEVOLJE NAROD BOŽJI NEĆE BITI POSTIĐEN
Kad sam počeo raditi na ovoj poruci, Wall Streel Journal izvijestio je da je čitav svijet pao pod veliki oblak straha. U svim nacijama narod je sad paraliziran od svjetskih događaja. Odmah sam se sjetio članova naše crkve Time Square. Oni ne pokazuju takav strah. Naprotiv, iako smo svi vrlo ozbiljni u vezi s ovim vremenima, imamo i duboku radost.
Tada sam bio odveden do Psalma 37 kojega je napisao David: "Jahve se brine za život čestitih, dovijeka će trajati baština njihova. Neće se postidjeti u vrijeme nevolje, bit će siti u danima gladi" (Ps 37,18-19). Tu je predivno proročanstvo za narod Božji i ono se ispunjava pred samim našim očima.
Ukratko, Psalam 37 nam govori da se Gospodin diže na akciju protiv društava čiji su grijesi rasrdili nebo. David proriče: "…jer će se ruke zlotvora slomiti" (Ps 37,17). Međutim, ovaj je isti psalam i jedna velika nada. On sadrži nevjerojatno obećanje onima koji se potpuno pouzdaju u Gospodina.
Prvo, došlo je vrijeme kad Bog više ne može podnositi pohlepu, gramzljivost i odvratnu prijevaru koju zlikovci čine nad siromašnima i potrebitima. Davidovo proročanstvo govori o iznenadnom gubitku financijske moći: "A bezbošci će propasti, dušmani Jahvini povenut će ko ures livada, poput dima se rasplinuti" (Ps 37,20). Iz ovoga se može zaključiti da će bogatstvo moćnih iznenada proždrijeti vatra. Bogati će se iznenada pretvoriti u dim poput ulja na vatri.
Govorim o onome što se događa našem gospodarstvu. U roku od dva tjedna, nestalo je više od četiri trilijuna našega bogatstva. Sad nam je rečeno da će i novi trilijuni otići u dim. Zbog loših vijesti, širom svijeta potresaju se tržišta dionica te brokeri plaču i nariču.
Neću ulaziti u razloge zašto vjerujem da Bog mora djelovati. Ali mogu reći ovo: Znamo da naš Bog ne spava. Dolazi vrijeme za koje Izaija govori da je "Jahvi ovo dan odmazde, godina naplate da Sion osveti" (Iz 34,8). "Svagda sam pružao ruke narodu odmetničkom koji hodi putem zlim, za mislima svojim, narodu koji me bez prestanka u lice srdi … neću ušutjet dok im ne platim" (Iz 65,2-3.6).
Ono što vidimo da se događa našem gospodarstvu nije samo Božja osveta. Tu se radi o samoj časti i slavi Svevišnjeg Boga. On neće stajati postrance dok zli kleveću njegove putove. Ezekiel piše: "Ide vrijeme, bliži se dan! Tko kupuje, neka se ne raduje, a tko prodaje, neka ne tuguje, jer se gnjev izlijeva na sve bogatstvo njegovo … Trube trublje i sve je spremno, ali nitko ne kreće u boj, jer gnjev se moj izlijeva na sve bučno mnoštvo" (Ez 7,12-14). Usred pokvarenosti, Bog je zatrubio u trubu upozorenja, ali upozorenje je bilo ignorirano.
Isto tako, i Pavao opisuje naše vrijeme kad piše: "U posljednje će doba nastati teška vremena … zli ljudi i varalice, ujedno zavodnici i zavedeni, napredovat će iz zla u gore" (2 Tim 3,1.13). Sjetite se ogromnih hipotekarnih tvrtki koje su zavele i prevarile siromašne, neuke i nezaposlene. Ti su ljudi bili izmanipulirani da potpišu za hipoteke koje nikada neće moći otplatiti, a kad je dan naplate došao, ostali su bez svojih domova. Ugledne banke propale su zbog nepoštenja, ali njihovo je rukovodstvo iskočilo na "zlatnim padobranima" višestrukih milijuna.
Čitao sam o jednom takvom rukovodiocu koji je priredio skupu zabavu znajući sasvim dobro da mu tvrtka propada. Zabava s plesom trajala je cijele noći, a alkohol je tekao u potocima. On i ostali divlje su tulumarili iako su znali da će stotine tisuće izgubiti svoje domove. U potpunosti se ispunjava proročanstvo iz Sefonije 1,9: "…preko praga (siromašnih) poskakuju, koji Dom Gospodara svojega pune…"
Što mislite, kako dugo će Bog trpjeti takvo ludilo, takvo ismijavanje iz njegova imena? Gospodin ima posljednju riječ na tu temu te kaže: "Kaznit ću (ih) u taj dan …" (Sef 1,9). Ukratko, "Posramit ću ih." "Mačem će vlastito srce probiti, slomit će se njihovi lukovi (bogatstvo)" (Ps 37,15). Čak i dok ovo pišem, dva milijardera "iskaču" jer im je bogatstvo nestalo preko noći.
U ISTO VRIJEME DOK GOSPODIN PLAĆA BEZBOŽNIMA, NAGRAĐUJE ONE KOJI SE UZDAJU U NJEGA
Evo teme moje poruke: "Jahve je oslon pravedniku … neće se postidjeti u vrijeme nevolje" (Ps 37,17.19). Možda se pitate što to točno znači? Jednostavno ovo: Bog je vjeran ne samo u plaćanju jaucima, nego i u svojim obećanjima. David zapravo govori: "Pogledaj oko sebe i vidi kako Bog drži svoju Riječ. Njegova se upozorenja sad vide u naslovima vaših novina i njegova djela u vašim medijima. Pitam vas, neće li Bog održati i svoju Riječ da će sačuvati svoje izabranike?"
Razmislite o ovome: Što god se u svijetu događa – kako god su vijesti strašne, kako oštro se svijet trese i gospodarstvo posrćući ide prema slomu – narod Božji neće ostati postiđen. Doista, Gospodin će postupiti prema našoj vjeri da nam ispuni svoju Riječ. Možda ćemo trpjeti, ali on će se pojaviti svima koji se u potpunosti pouzdaju u njega. Svijet nikada neće biti u stanju reći: "Vaš Bog nije održao svoju Riječ."
Možemo biti sigurni, u danima koji su pred nama suočit ćemo se s nemogućim situacijama. Ali naš Gospodin kaže da je on Bog nemogućega i da čini čuda kad nema ljudskog odgovora. Zapravo, on dragovoljno stavlja svoj ugled u ruke svoga naroda pozivajući nas da ga obvežemo na njegovu Riječ. Možda mislite: "Ali Bog sâm može obraniti svoje vlastito ime. Ne treba mene." Nije tako! Bog je odabrao svoj narod da bude njegovo svjedočanstvo ovom obamrlom svijetu. I on nas poziva da ga otvoreno obvežemo da učini što je obećao.
Vidite, u očima svijeta Bog je uvijek na kušnji. Nevjernici uvijek promatraju kad se mi suočimo s nemogućim situacijama i govore: "Ovaj pjeva o Bogu koji stvara put da ga izbavi. Sad ćemo vidjeti hoće li mu Bog odgovoriti. Hoće li uspjeti ili će završiti postiđen?"
U Isusovo vrijeme skeptici su govorili slične stvari kad je Isus bio razapet: "Ovaj se čovjek hvalio da će ga Otac podići iz mrtvih. Sad ćemo vidjeti. Hoće li biti uskrsnuće ili sramota?" Isus nije bio gluh na to ismijavanje. Ali je znao nešto što oni nisu znali: njegov Otac nikada ne bi dopustio da ostane postiđen. Bog ga ne bi iznevjerio izbaviti zbog svoga vlastitog imena.
Postoje vremena kad se čini kao da se Bog neće pokazati – da će njegov narod ostati postiđen i očajan – ali cijela priča još nije ispričana. (Križ je bio jedno takvo vrijeme.) Ono što mi usred krize ne shvaćamo jest da je na kocki vlastita Božja čast. Kroz čitavu Bibliju on je imao ljude čija je vjera, čvrsta poput kremena, dokazivala njegovu vjernost usred najtežih vremena. Ti su sluge bez srama obvezivali Gospodina da djeluje, stavljajući njegovu čast na kocku dok su se za izbavljenje pouzdavali u njega.
1. PROMOTRIMO MOJSIJEV PRIMJER KOD CRVENOG MORA
Ovdje je bila ljudski nemoguća situacija. Izrael je bježao od egipatske vojske, ali se našao zarobljen s jedne strane morem, a s druge planinama. Upravo je tu Mojsije obvezao Boga na njegova obećanja. Već je prorokovao da će Bog odvesti Izraela u obećanu zemlju i sad je pred očima svih na kocki bio Gospodnji ugled.
Mogu čuti kako se vraćaju izvješća da je faraon uhvatio Izraela u zamku. Sav je Egipat očekivao da će vidjeti Izraelce kako se vraćaju u lancima. Već su se planirale parade koje će slaviti faraonovu pobjedu, uzvisujući zlatne idole iznad Izraelova Boga. Kakva je bila Mojsijeva reakcija na tu krizu? S ogromnim morem pred sobom, povikao je: "Idemo naprijed!" Mojsije je tako vjerovao u Božju skrb i pouzdavao se u njegovu riječ da će odvesti Izraela u zemlju obećanja da je izjavio: "Znam da je Gospodin vjeran. Stajat ću na njegovoj riječi!"
Razmislite o posljedicama takve vjere! Da se Crveno more nije čudesno razdvojilo, Mojsije bi bio smatran budalom. Izraelci bi se vratili u ropstvo i više se nikada ne bi vjerovalo Bogu. Međutim, svi znamo što se dogodilo. Kad je Mojsije pružio ruku, vode su se razdijelile i narod je prelazio po suhu tlu. Kažem vam, nitko tko se u potpunosti pouzdaje u Boga neće ostati posramljen. On će izbaviti na temelju svoga obećanja, radi svoga vlastitog imena.
2. PROMOTRIMO JOŠUU
Šest je dana Izrael marširao oko neprobojnog grada Jerihona govoreći: "Ovi će se zidovi srušiti." Za ljude unutar Jerihona, ovo je zvučalo apsolutno glupo. Vjerojatno su se smijali i rugali. Zatim je konačno sedmoga dana narodu Božjem bilo zapovjeđeno da maršira ne samo jednom nego sedam puta. U toj točki vjerojatno su se i Izraelci osjećali glupo i mislili: "Ništa se nije dogodilo prvih šest dana. Ovo sad izgleda očajno. Posramit ćemo se ako se ti zidovi ne sruše."
Ali takve misli nikada nisu ušle u Jošuin um. On je rekao: "Znam što sam čuo od Gospodina i znam da on sve može." Obvezao je Boga na njegovo obećanje, stavljajući na kocku njegovu slavu. Znamo što se dogodilo: "Kada se zaori glas truba i bojni povici naroda, padoše bedemi i narod prodrije u grad, svatko odande gdje se našao, i osvojiše ga" (Jš 6,20). Kad djeca Božja obvežu Boga na njegovu Riječ, nikada ih neće postidjeti.
3. PROMOTRIMO HEBREJSKE MLADIĆE
Daniel i trojica hebrejskih mladića odbili su pokloniti se u štovanju pred Nabukodonozorovim šezdeset lakata visokim zlatnim kipom. Ostali su odlučni u tome i nakon što su bili osuđeni na smrt u užarenoj peći. Kad se pokvareni kralj rugao: "Koji je taj bog koji bi vas izbavio iz ruke moje" (Dn 3,15), mladići su obvezali Gospodina na njegovo obećanje: "Ne treba da ti odgovorimo na to. Bog naš, kome služimo, može nas izbaviti iz užarene peći … No ako toga i ne učini, znaj, o kralju: mi nećemo služiti tvojemu bogu niti ćemo se pokloniti kipu što si ga podigao" (Dn 3,16-18). Tako su bili uvjereni da će Bog proslaviti svoje ime da su se dragovoljno suočili sa sigurnom smrću.
Ugledni vođe iz cijele zemlje okupili su se za to pogubljenje: satrapi, namjesnici, upravitelji, savjetnici, rizničari, suci, namjesnici pokrajina. Nabukodonozor je odredio da se peć sedam puta jače zagrije nego obično; bila je tako užarena da je usmrtila sluge koji su vodili brigu o njoj. Mnoštvo je bilo zaprepašteno uzvikujući: "Ovi ljudi ne mogu preživjeti. Past će mrtvi prije nego se približe peći. Nikakav Bog ne može ih izbaviti od takve sudbine." Još je jednom Gospodnje ime bilo na kocki. Ako ne posreduje, njegovo će ime među narodima biti oklevetano.
Ali Gospodin nikada ne sramoti one koji se u potpunosti pouzdaju u njega. Pismo govori da se sam Isus pojavio u peći da zaštiti i utješi svoje sluge. Hebrejski su mladići izašli iz vatre bez mirisa od ognja na sebi.
4. PROMOTRIMO KRALJA EZEKIJU
Pismo kaže da se Ezekija bojao Boga: "Prionuo je uz Jahvu …" (2 Kr 18,6). Tijekom njegove vladavine, Jeruzalem su opsjeli Asirci, velika svjetska sila onoga vremena. Ova ogromna vojska već je porobila Samariju i judejske gradove, a sad je opkolila Jeruzalem. Njihov se zapovjednik rugao: "Svladali smo bogove svih naroda. Očekujete li da će vas vaš Bog izbaviti?"
Još jednom, sâm je Gospodin bio na kušnji. Pred cijelim kraljevstvom, pred Izraelovim neprijateljima, čak pred narodom Božjim, ispitivana je bila njegova vjernost. Što ako ne posreduje? Što ako ujutro baraža strelica padne preko gradskih zidina? Pogani će se naslađivati i Riječ Božja bit će obezvrijeđena.
Dok se kriza povećavala, Izaija je sve to izbliza promatrao. On je primio riječ od Gospodina i u potpunosti se pouzdavao u nju. Sad je obvezao Boga na tu riječ, stavljajući Gospodnji ugled na kocku. U biti je molio: "Bože, moj ugled nije važan. Ako nas ne izbaviš, ja se uvijek mogu sakriti u pustinji. No na kocki je tvoja čast."
S time je mirno rekao Ezekiji za asirskog zapovjednika: "U ovaj grad on ući neće, ovamo strijele svoje neće izmetati, k njemu neće ni štit okrenuti, niti oko njega nasipe kopati. Vratit će se putem kojim je i došao, u grad ovaj neće ući – Jahvina je riječ. Grad ću ovaj štitit, spasiti ga, sebe radi" (2 Kr 19,32-34).
Bog nikada neće dopustiti da njegov narod koji se pouzdaje u njega bude postiđen, zbog toga je te noći izvršio silno čudo. Pismo govori da je sto osamdeset pet tisuća asirskih vojnika misteriozno pomrlo prouzročivši veliku paniku te je silna vojska pobjegla. Bog je još jednom obranio svoj narod, sebe radi.
5. PROMOTRIMO PETRA I IVANA U NOVOM ZAVJETU
Kad su se ova dvojica učenika približili hramu, naišli su na prosjaka koji je bio hrom od rođenja. Petar i Ivan vjerojatno su već mnogo puta ranije prošli pored njega, ali ovaj put su zastali. Mnoštvo na tržnici čulo je Petra kako kaže prosjaku: "Pogledaj u nas … u ime Isusa Krista Nazarećanina ustani i hodaj" (Dj 3,4.6).
Petar je pozvao Gospodina da djeluje, s vlastitom Božjom slavom na kocki. Mnoštvo je među sobom vjerojatno govorilo: "Kakav glup propovjednik. Traži čovjeka koji je čitav svoj život hrom da se digne i hoda." Vjerujem da su ti ljudi bili spremani smijati se i izrugivati iz Petra i Ivana.
A onda se neki čudan osjećaj pojavio u nogama hromog čovjeka. Najprije je pomakao gležnjeve. A onda se taj osjećaj pomakao uz njegove listove prema bedrima. Počeo se meškoljiti, a onda se odgurnuo i digao. Na čuđenje mnoštva, čovjek je počeo skakati i plesati.
Pitam vas, što bi bilo da Bog nije djelovao? To uopće nije bilo upitno za Petra koji je obvezao svoga Boga da djeluje. Gospodin nikada neće posramiti one koji se pouzdaju u njega!
DANAS SMO I MI POZVANI STAVITI NA KOCKU BOŽJU ČAST, SLAVU I UGLED
Razmišljajte o ovim biblijskim događajima! U svakom pojedinom na kocki je bilo sve zbog čega je Krist došao na zemlji i za što je umro. Međutim, kroz čitav Stari i Novi zavjet preživjeli su Božji plan, naum i ljudi. I u svakom tom slučaju Bog je pozvao svoju djecu ne samo da se pouzdaju u njega, nego i da mu vjeruju da čini čuda. Recite mi, traži li Gospodin nešto manje od naše generacije?
Promotrite svjedočanstvo koje smo iznijeli o našem slavnom Gospodinu. Rekli smo da on proviđa, nazivajući ga Jahve Jire. Iznosili smo njegova obećanja da se brine za svoju djecu. Sad su još jednom njegovo ime i njegova čast na kocki. Ako ga obvežemo da djeluje, on obećava: "… učinih radi svoga imena, da se ono ne kalja pred narodima kojima ih naočigled izvedoh" (Ez 20,14). On u biti govori: "Kad sam izbavio Izraela, to nije bilo u nekom skrivenom kutu. Činio sam za njih čuda pred cijelim svijetom. A sad želim to isto činiti i u vašoj generaciji."
Dragi sveti, suočavate li se sa situacijom koju još niste predali Bogu? Jeste li zaključili da vas samo čudo Gospodnje može izbaviti? Možda nećemo iznaći kako će Bog učiniti svoje izbavljenje; to nitko nije ni u Bibliji. Ali znamo ovo: samo jedan od njegovih anđela može natjerati u bijeg sto osamdeset pet tisuća ljudi. Gospodin nikada neće dopustiti da njegov narod bude posramljen!
Upravo nam sada govori kao što je rekao Izraelu: "Pozvao sam vas iz vaših grijeha. I postavio sam vas pred očima svih oko vas da možete proslaviti moje ime. Ja sam onaj tko vas je pozvao. I ja ću vas izbaviti pred očima bezbožnika, svoga imena radi." Hoćete li, dakle, sad hodati u onome što propovijedate i tvrdite da vjerujete? Hoćete li obvezati Boga na njegovu Riječ da njegovo ime bude proslavljeno pred mnogima?
Svi možemo za ova vremena prisvojiti Davidovu molitvu: "A ti, o Jahve, rad imena svog zauzmi se za mene, spasi me, jer je dobrostiva ljubav tvoja" (Ps 109,21). Bog nikada neće posramiti svoj narod koji se pouzdaje u njega. Održat će vam svoju Riječ jer je na kocki njegova vlastita čast.