USREDOTOČENOST NA VAN

"Lijepo je bilo od vas što ste sudjelovali u mojoj nevolji. A znate i vi, Filipljani, da mi u početku Radosne vijesti, kad odoh iz Makedonije, nijedna crkva – izuzevši jedino vas – ništa ne dade što bih unio u 'Izdatak i primitak'. Čak ste mi i za mog boravka u Solunu poslali dvaput da mi olakšate potrebu. To ne znači da tražim darove. Naprotiv, tražim dobitak koji se povećava na vaš račun. Namiren sam svim što treba, i pretječe mi: ispunjene su mi sve želje otkada sam primio od Epafrodita vašu pošiljku, slati miris, prijatnu i ugodnu žrtvu Bogu. A moj će Bog ispuniti u Kristu Isusu svaku vašu potrebu raskošno prema svom bogatstvu. Bogu, Ocu našemu, slava u vijeke vjekova! Amen" (Fil 4,14-20).

Kao kršćani često razmišljamo o velikodušnosti; planiramo velikodušno i dajemo velikodušno našoj obitelji, supružniku, prijateljima, susjedima, crkvi i dobrotvornim društvima. Ali Pavao govori o tome u kontekstu tajne o kojoj neki ljudi ništa ne znaju – o snazi velikodušnosti.

Rekao je: "Nikada nisam tražio dar koji ste mi dali. Uvijek sam tražio ono što vidim da je na djelu u vama kad me darujete."

Vidite li ovdje razliku? Mogao je reći: "Za ovih 50$ koje ste mi dali kupit ću hranu za tri tjedna. Slava Bogu!"

Siguran sam da je bio zahvalan za tu činjenicu, ali znate li što je prolazilo njegovim umom? Mislio je: "Slava Bogu! Evanđelje radi u vama jer više niste usredotočeni samo na sebe. Ne živite u tjeskobi, držeći sve samo za sebe. Čak više ne živite u razdoru jedan s drugim. Dajete drugima! Svoj život živite usredotočeni na nešto vani i radite ono što nikada ne biste činili ako se evanđelje ne bi ukorijenilo u vašem srcu."