USUĐUJEMO LI SE VJEROVATI?

Svi mi imamo tajno groblje u našem životu. Govorim o nekome ili nečemu od čega smo davno digli ruke. Pokopali smo to, stavili nadgrobni spomenik i na njemu napisali datum smrti.

Sjećam se jedne drage poznanice koja je ispričala mojoj ženi i meni kako je išla na promociju diplome svoje djece. Muž je ovu ženu napustio godinama ranije radi druge žene. Na toj promociji pojavio se i taj čovjek sa svojom novom ženom, zajedno s mnogom njegovom novom rodbinom.

Kako joj je to bilo teško! U toj točki, bivši brak ove naše prijateljice bio je izvan mogućnosti uskrsnuća i ona je to prihvatila. Međutim, dok je sjedila samo nekoliko koraka od svojega bivšeg muža i njegove nove obitelji, Bog je vodio ovu ženu da se vrati na mjesto groba njezina braka. U poslušnosti, počela je moliti za spasenje svoga bivšeg muža, kao i za njegovu ženu.

Zašto bi to trebala činiti? Željela je da uskrsne iz smrti grijeha. Vidite, s obzirom da je ona poznavala Krista, odbila je dići ruke od mrtvoga. Hodala je u sigurnosti da Isus i danas ima uskrsnu silu da izvede život iz smrti.

Naš Gospodin izvodi život iz smrti i on nikada ne diže ruke. Sve što je potrebno je njegova riječ, njegov dah, te iznenada ono što se činilo mrtvo i beznadno dolazi do novoga života.

Isus nije samo tvrdio da ima silu nad smrću, govoreći: "Ja sam uskrsnuće i život" (Iv 11,25), ne, nego je to i dokazao!

Usuđujemo li se mi vjerovati što je Isus rekao o uskrslom životu i primijeniti to na našem životu?