Važnost Posjedovanja Mira Kristova

Isus je rekao svojim učenicima: "Ostavljam vam mir; mir, i to svoj, dajem vam" (Iv 14,27). Ova je riječ vjerojatno zapanjila učenike. U njihovim očima, ovo je bilo gotovo nevjerojatno obećanje: Kristov mir trebao je postati njihov.

Ovih dvanaest ljudi divilo se miru koji su vidjeli u Isusu u protekle tri godine. Njihov se Gospodar nikada nije bojao; uvijek je bio smiren; nikada se nije uzrujavao.

Znamo da se Krist znao duhovno razgnjeviti, a znao je i zaplakati. Ali vodio je svoj život na zemlji kao čovjek koji je imao mir. Imao je mir s Ocem, mir usred iskušenja, mir u razdobljima odbacivanja i izrugivanja. Imao je mir i tijekom oluje na moru; spavao je na palubi lađice dok su ostali drhtali od užasa.

Učenici su vidjeli kad je bijesna svjetina odvukla Isusa visoko gore na greben, s namjerom da ga ubije. A on je mirno izišao iz tog prizora nedirnut i pun mira. Čuli su kako ljudi njihova Gospodina nazivaju đavlom. Vjerski vođe ukazivali su na njega kao na prevaranta. Neke skupine čak su kovale urotu da ga ubiju. Međutim, kroz sve to Isus nikada nije izgubio svoj mir. Nikakav čovjek, vjerski sustav i đavao nisu mu ga mogli oteti.

Sigurno su zbog svega toga učenici među sobom raspravljali: "Kako može spavati u oluji? Kakav je to mir? Kako je mogao biti tako miran kad ga je svjetina htjela baciti s litice? Ljudi ga ismijavaju, vrijeđaju i pljuju, ali on im nikada ne uzvraća. Ništa ga ne uznemiruje."

A sad je Isus obećao ovim ljudima isti taj mir. Kad su to čuli, vjerojatno su se u čudu pogledavali: "Hoćeš reći da ćemo imati isti mir kao ti? Ovo je nevjerojatno."

A Isus je dodao: "Ja vam ga ne dajem kakav svijet daje" (Iv 14,27). Ovo neće biti tobožnji mir otupjela društva. Niti će to biti privremeni mir bogatih i slavnih koji svoj mir uma pokušavaju kupiti materijalnim starima. To neće biti lažni mir onih koji se predaju laži, odlučivši u svojim umovima: "Imat ću mir makar morao hodati u tvrdoglavosti svoga vlastitog srca."

Ne, to je bio mir samog Krista, mir koji nadilazi svo ljudsko razumijevanje.

Učenici su bili na pragu najveće kušnje u svome životu. Zašto? Krist samo što ih nije napustio. No iako ih je pokušao pripremiti, kad im je objavio tu vijest, došla im je kao šok. Učenici su unaprijed čekali dan kad će Gospodin uspostaviti svoje kraljevstvo na zemlji i njih učiniti vladarima. Zamišljali su da dolazi vrijeme kad će vladati ovdje na zemlji.

Ali sad im je Isus rekao: "Morate znati da ću biti predan u ruke zlikovaca i oni će me ubiti. Ali uskrsnut ću."

U tom istom prizoru, Isus je obećao učenicima dati Duha Svetoga. Krist im je objasnio: "Duh Sveti provest će vas kroz sve s čime se suočite. On će vam biti prijatelj. I on će vam omogućiti da iskusite ovaj mir koji vam dajem."

Međutim, ovi ljudi nisu imali pojma tko je Duh. Vjerojatno su mislili: "Kako bi neki duh mogao nadomjestiti vidljiva i opipljiva živa čovjeka? I kako Isus može očekivati da imamo njegov mir ako nemamo sa sobom njegovu stvarnu nazočnost? Kako se možemo nadati zadržati mir ako ga moramo održavati vjerom, a ne gledanjem?"

U toj je točki Isus rekao: "Kad biste me ljubili, radovali biste se što idem k Ocu" (Iv 14,28). Ali njegovi se učenici nisu mogli radovati s njim. Jednostavno nisu razumjeli obećanje Duha Svetoga do Pentekosta kad je zapravo došao na njih.

Isusove riječi upravo su prevrnule živote i službe ovih ljudi naglavačke. Iznenada su bili zbunjeni, puni straha i nesigurnosti. I vjerojatno su se pitali: "Kako ćemo sad živjeti? Isus se brinuo za sve. Mogao je iz ribljih usta izvaditi novčić i umnožiti kruhove. On nam je bio sve. A što ćemo raditi ako farizeji i svećenici krenu na nas? Kad jednom Isus ode, mogu nas i kamenovati."

Isus je upravo rekao ovim ljudima: "Idem da vam pripravim mjesto... (i) vratit ću se da vas uzmem k sebi i da vi budete gdje sam ja" (Iv 14,3). Međutim, ostatak ovog poglavlja otkriva da im ovo Kristovo obećanje o nebeskom mjestu nije donijelo nikakva olakšanja. Čak ni njegovo obećanje da će se vratiti nije ih razveselilo.

Mogu zamisliti Petra kako govori: "Kome je potreban stan? Meni je potreban posao. Moram hraniti obitelj. Ne trebaju mi budući blagoslovi na nebu. Prava je kriza ovdje i sada i moram nešto poduzeti. Vraćam se na ribarenje." Nakon raspeća, Petar i nekolicina drugih doista su se na određeno vrijeme vratili ribolovu kako bi zarađivali za život.

Možda i vi sada prolazite kroz najteže razdoblje svoga života. Život vam je možda nesređen, a stvari izgledaju beznadne. Možda je to izgubljen posao. Možda vam je financijska situacija van nadzora. Čini se da nema izlaza za vas. Kojim god putem idete, to vam samo donosi više stresa, pomutnje i umora.

Tada um počinje zaključivati: "Kako mogu imati mir sa svim tim dugom koji mi visi nad glavom? Kako mogu biti miran kad mi je potrebno financijsko čudo? Na kraju sam snage. Budućnost mi izgleda vrlo nesigurno."

U toj je točki obeshrabreno srce u iskušenju reći: "Da, Bog je vjeran svojoj Riječi. Zahvalan sam mu za sva obećanja. Zahvaljujem mu za njegovo obećanje da za mene ima dom na nebu. I zahvalan sam mu što će ponovno doći.

No sve sam te blagoslovljene istine čuo već mnogo puta. I vjerujem im. Ali sada mi sve to izgleda kao prazna teologija. Ne treba mi još jedna propovijed ili teorija. Sada mi je potrebno čudo."

Možda vam je obitelj u problemu, možda vam je brak u krizi, možda vas zdravlje više ne služi, a pred vama kao da nema nade. Sami sebi govorite: "Kad bih samo mogao vidjeti malo svjetla na kraju tunela! Međutim, sve što vidim samo je nesigurnost kamo god se okrenem. Kad bih samo mogao dobiti zdravlje za tijelo, izbavljenje za dijete, izlazak iz duga, tada bih imao mir. Daj mi čudo i upoznat ću mir."

Kad je Krist učenicima obećao svoj mir, bilo je to kao da im govori (kao i nama danas): "Znam da ne razumijete teška vremena s kojima se suočavate. Ne možete razumjeti križ i trpljenje koji su preda mnom. Da, bit ćete kušani iznad svoje ljudske sposobnosti podnošenja. Bit ćete zbunjeni i mislit ćete da vas je Otac odbacio.

Ali ja vaše srce želim odvesti na mjesto mira. Ono što dolazi nećete moći podnijeti bez moga mira u sebi. Morate imati moj mir."

Ljubljeni, svijet u kojem živimo podnijet će razdoblje nevolja kao nikada ranije. Ne možemo zamisliti žalost koja dolazi na zemlju u ovim posljednjim danima. A Krist nam govori upravo kao i svojim učenicima: "Ništa od onoga što dolazi na ovaj svijet nećete moći podnijeti bez moga mira u sebi. Sada ga steknite, prije nego se stvari pogoršaju. Moj Duh Sveti obitava u vama. Tražite ga moj mir. On je obećao da će usidriti vašu dušu u svakoj oluji.

A ovo će biti vaše čudo: učinit ću vas živim čudom svijetu. Učinit ću vas prizorom moje milosti usred kaosa i pomutnje."

Nije važno kroz što prolazite. Život vam može izgledati kao da je njime prošao tornado. Možete podnositi kušnje tako da ćete za druge izgledati poput Joba modernih vremena. Ali kad se usred svojih nevolja pozovete na Duha Svetoga da vas krsti mirom Kristovim, on će to učiniti.

Ljudi će pokazivati na vas i govoriti: "Svijet ovoga čovjeka potpuno se raspada. Ali on se, živ ili mrtav, odlučio pouzdavati u Riječ Božju. Kako može? Kako uspijeva ići dalje? Već je davno trebao dići ruke. Ali nije. A kroz sve to, čvrsto drži sve u što vjeruje. Kakav divan mir! Ne mogu to razumjeti!"

Približno prije godinu dana, moja žena Gwen podvrgla se operaciji zamjene koljena. Nakon što je tijekom godina prošla kroz mnoge operacije zbog raka, sad se suočila s metalnim koljenom. A bol od operacije trebala je biti strašna. Dok smo sjedili u njezinoj bolničkoj sobi, molio sam: "Gospodine, potreban nam je mir da se s tim suočimo. Gwen treba nadnaravni mir da se suoči s ovom operacijom. Podari nam taj mir."

I Gospodin je to učinio. On ju je divno proveo kroz operaciju. Bilo je pravo veselje vidjeti je kako s mirom Božjim svjedoči svima koji su ušli u njezinu sobu. Najbliži i stranci, svi su vidjeli nešto što je stajalo iza njezine sposobnosti da izdrži svoje bolno stanje: mir samog Krista.

Možda ste u pomutnji i mislite: "Gotovo je. Neću uspjeti." Ali Isus kaže: "Znam da ćeš proći kroz to. Dođi i napij se moga mira."

Isus nam daje još jedan razlog zašto nam je potreban njegov mir: sotona dolazi da napadne pravedne.

U tom istom odlomku, Krist je rekao svojim učenicima: "...približuje se knez ovoga svijeta" (Iv 14,30). Što je mislio ovom svojom izjavom? Upravo je rekao Dvanaestorici: "Neću više mnogo s vama govoriti" (Iv 14,30), a onda objašnjava zašto: "...jer se približuje knez ovoga svijeta."

Isus je znao da je u samom onom trenutku sotona na djelu. Đavao je već uspio prevariti Judu da ga izda. I Krist je znao da je vjerska hijerarhija u Jeruzalemu dobila snagu od sila pakla. Bio je i svjestan da će đavlom nadahnuta svjetina ubrzo doći po njega da ga uhvati. U tom je trenutku Isus izgovorio učenicima ove riječi: "Sotona, Zli, dolazi. Zbog toga neću više mnogo s vama razgovarati."

Isus je znao da mu je potrebno vrijeme s Ocem kako bi se pripremio za dolazeći sukob. Trebao je biti predan u ruke zlikovaca, upravo kao što je rekao. I znao je da sotona radi sve što može kako bi uzdrmao njegov mir. Đavao ga je mučio i nastojao obeshrabriti sve s namjerom da slomi Kristovu vjeru u Oca i da ga navede da izbjegne križ.

Ljubljeni, u ovim posljednjim danima mi se suočavamo sa svojom vlastitom kritičnom kušnjom. Pogledajte Isusovo upozorenje vjernicima koji žive danas: "Jao vama, zemljo i more, jer je đavao sišao k vama s velikim gnjevom, svjestan da ima samo još malo vremena... (i) poče progoniti Ženu (Crkvu) koja je rodila muško dijete (Krista)" (Otk 12,12-13).

Riječ Božja ne može biti jasnija u vezi s tim: "Crkva Isusa Krista sada je pod posebno opakim napadima. Suočavamo se s pomahnitalim đavlom, neprijateljem koji je pun gnjeva protiv svetoga naroda Gospodnjeg. A da bismo podnijeli njegove napade, potreban nam je Kristov mir koji nadilazi svaku spoznaju.

Kome Isus daje taj svoj mir? Možda ćete misliti: "Nisam dostojan živjeti u Kristovu miru. Imam previše borbi u svome životu. Vjera mi je preslaba."

Bilo bi dobro da pogledate ljude kojima je Isus ranije dao svoj mir. Nitko od njih nije bio dostojan niti je tko imao pravo na njega.

Sjetite se Petra. Isus je namjeravao dati svoj mir propovjedniku Evanđelja koji ga je ubrzo proklinjao. Petar je bio vrlo revan u svojoj ljubavi za Krista, ali ga je isto tako i izdao.

Zatim, tu su bili Jakov i njegov brat, ljudi takmičarskog duha koji su uvijek tražili da budu prepoznati. Tražili su da sjede Isusu zdesna i slijeva kad se popne na svoje prijestolje u slavi.

No ni drugi učenici nisu bili pravedniji. Ključali su od ljutnje na Jakova i Ivana jer su ih htjeli preskočiti i popeti se više od njih. Tu je bio i Toma, čovjek Božji koji se predao sumnji. Svim učenicima manjkalo je vjere tako da se Isus začudio i ojadio. Doista, u Kristovu najtežem trenutku svi su bili na putu da ga ostave i pobjegnu. Čak i nakon uskrsnuća, kad se proširila vijest da je "Isus uskrsnuo", učenici su bili "spore pameti za vjerovanje". A kad im se Gospodin objavio, ukorio ih je zbog nedostatka vjere.

Ali ima tu još. Bili su to i zbunjeni ljudi. Nisu razumjeli putove Gospodnje. Njegove su ih usporedbe zbunjivale. Nakon raspeća, izgubili su svaki smisao za zajedništvo koje su imali i razbježali su se u svim pravcima.

Kakva slika: bili su puni straha, nevjere, nejedinstva, žalosti, zbunjenosti, natjecateljskog duha, ponosa. Međutim, upravo je tim istim uznemirenim slugama Isus rekao: "Dat ću vam svoj mir."

Zašto je to obećanje nadnaravnoga mira dano takvim ljudima punim pogrešaka? Zato što su bili pozvani i odabrani u Kristu i ni iz jednoga drugog razloga. Učenici nisu bili odabrani jer su bili dobri ili pravedni, to je sasvim jasno. Niti zato što su imali neki talent ili sposobnost. Bili su ribari i nadničari, ponizni i skromni.

Krist je pozvao i odabrao učenike jer je vidio nešto u njihovu srcu. Dok je gledao u njih, znao je da će se svaki pojedini od njih pokoriti Duhu Svetom.

Sve što su učenici u toj točki imali bilo je Kristovo obećanje njegova mira. Punina toga mira tek im je trebala biti dana na Pentekost. Tada je Duh Sveti trebao doći i nastaniti se u njima. I trebao se pozabaviti svim njihovim tjelesnim stvarima.

Na isti način pozvani smo i odabrani i vi i ja. Kad ste došli Isusu, učinili ste to u odgovoru na njegov poziv. Bili ste osvjedočeni, pozvani i zadobiveni Duhom Svetim. A kad ste primili Krista, primili ste neku mjeru njegova Duha. Djelo Duha nastavlja se u vama do današnjega dana.

Štoviše, još ste uvijek pozvani od Gospodina. On se ne kaje zbog svojih darova i poziva. A poput učenika koji su bili puni pogrešaka i uznemireni, i mi smo na temelju njegova poziva odabrani da primimo Kristov mir.

Služba Duha Svetoga uvijek je bila otkriti Krista njegovu narodu. Isus je rekao: "On će... uzeti od onog što je moje i to objaviti vama" (Iv 16,14). Ukratko, on govori: "Duh Sveti govorit će vam o meni i o mojim putovima."

Jednostavno rečeno, mir Kristov primamo od Duha Svetoga. Taj nam mir dolazi kad nam Duh otkriva Krista. Dakle, što više želite Isusa, više će vam ga Duh pokazivati i više ćete stvarnoga Kristovog mira imati. Na taj način postižemo njegov mir.

Isus je rekao da će oni koji ga ljube imati izvor žive vode koji izvire u njima. Taj izvor započinje izbijati kad ste spašeni. Ali što više čeznete za Kristom, on postaje rijeka. Zatim, kad je nazočna neprestana struja Kristovog Duha, njegovo opraštanje, karakter, poniznost i poslušnost Ocu, njegov mir postaje naš.

Pokažite mi čovjeka ili ženu Božju čija je glavna strast biti sličniji Kristu, čije je srce odlučilo pouzdati se u Duha da će ukloniti svaki kamen spoticanja i ja ću vam pokazati onoga kojeg sotona ne može poraziti. Mir Kristov teče svima koji su se odlučili pouzdati u Duha Svetoga da će ih tako oblikovati da budu sličniji Isusu.

No moramo obratiti pozornost na Kristovo upozorenje: "Sotona dolazi." Nitko na zemlji neće biti tako opako napadnut kao onaj tko je odlučio poći za ovom jednom nagradom: upoznati Krista i biti jedno s njim. Gospodin obećava svakom takvom: "Bog, izvor mira, brzo će satrti sotonu pod vašim nogama" (Rim 16,20).

Ovaj redak ne govori o tome da će Krist zgaziti glavu zmiji u edenskom vrtu. To je već učinjeno. Ne, Pavao govori da je sotona zgažen, poražen i ponižen pod Kristovom nogom u vama.

Pođite na molitvu i tražite Duha Svetoga da vam dâ dnevni obrok mira koji vam je Krist obećao.