VJERA RASTE U NAZOČNOSTI BOŽJOJ

Isus je postavio pitanje u Luki 18,8: "Ali kad Sin Čovječji dođe, hoće li naći vjere na zemlji?" Uvijek sam se čudio tom pitanju. Što je Gospodin mislio? Dok danas gledam po Crkvi, mislim da nijedna generacije nije bila usredotočenija na vjeru od naše.

Svi kao da govore o vjeri; seminari i konferencije na temu vjere održavaju se širom zemlje; knjige o predmetu vjere pune police kršćanskih knjižara. Imamo propovjednike vjere, učitelje vjere, pokrete vjere, čak i crkve vjere. Međutim, žalosno je da ono što većina ljudi danas smatra vjerom nije uopće vjera i Bog će odbaciti većinu onoga što se naziva i prakticira kao vjera. On to jednostavno neće prihvatiti. Zašto? Jer je to pokvarena vjera.

Mnogi propovjednici danas potpuno humaniziraju predmet vjere, govoreći o njoj kao da ona postoji jedino za osobnu korist ili da ispuni vlastite potrebe. "Ako možeš imati u mašti, možeš i u zbilji." To je zemljano, materijalističko, i ukorijenjeno u ovom svijetu.

Moja poruka onima koji uistinu ljube Isusa i žele živjeti po vjeri na način koji to njemu ugađa je ova: sva prava vjera rođena je iz prisnosti s Kristom. Zapravo, ako vaša vjera ne izlazi iz takve prisnosti, to uopće nije vjera u njegovim očima.

"Vjera je jamstvo za ono čemu se nadamo, dokaz za one stvarnosti kojih ne vidimo. Zbog nje su stari postigli pohvalno svjedočanstvo" (Heb 11,1-2).

Nekoliko ljudi vjere spomenuto je u Hebrejima 11 i u njihovim životima otkrivamo zajednički nazivnik. Svaki je imao osobni, prisan odnos s Gospodinom. Vidimo Abela (11,4); Enoka (11,5); Nou (11,7) i Abrahama (11,8). Svi su oni umrli u vjeri – svijet jednostavno nije bio njihov dom.

Čezne li vaše srce za prisnijim hodom s Gospodinom? Raste li nezadovoljstvo u vama u vezi sa stvarima ovoga svijeta? Onda tražite Gospodina samog! Provodite vrijeme u njegovoj nazočnosti i vaša će vjera rasti.