ZAŠTO JE ISUS BIO ODVEDEN U PUSTINJSKO ISKUSTVO?

"Tada Duh odvede Isusa u pustinju da ga napastuje đavao" (Mt 4,1). Kakav nevjerojatan redak! Matej neustrašivo izjavljuje da je Duh Božji odveo Krista u pustinjsko iskustvo, gdje je morao proći kroz oštra iskušenja. Što je još nevjerojatnije, ovaj redak izravno slijedi prizor velike slave kad je Isus bio kršten u rijeci Jordanu. Kad se digao iz vode, otvorilo se nebo i na njega je sišao Duh Božji poput goluba. "I glas s neba reče: 'Ovo je Sin moj, Ljubljeni moj, koga sam odabrao'" (Mt 3,17).

Netko bi mogao pitati, ako je Bog bio tako zadovoljan s Isusom, zašto ga je onda uveo u pustinjsko iskustvo? Dopustite mi podsjetiti vas da je Isus uzor za naš život kao vjernika. Ivan piše: "Kakav je on, takvi smo i mi u ovome svijetu" (1 Iv 4,17). Štoviše, Krist je bio "iskušan u svemu (kao i mi), samo što nije sagriješio" (Heb 4,15). Poruka iz Pisma je da će svi koji su u Kristu proći kroz iskustvo kušnje, upravo kao Isus.

Takve kušnje dolaze jedino onima koji hodaju po Duhu i u zajedništvu su s Gospodinom. Međutim, kad nas Duh Sveti uvodi u pustinju, Bog na umu ima jedan vječni naum. No ne griješite, Bog nas ne iskušava; to čini đavao. "Neka nitko, kad je napastovan, ne kaže: 'Bog me napastuje.' Bog naime ne može biti napastovan na zlo, a ni sam nikoga ne napastuje" (Jak 1,13).

Isus nije mogao biti kušan velikim grijehom, jer bio je pravedan; njegova iskušenja trebala su biti u duhovnom području. Jednako je istina i za nas danas. Doista duhovna osoba vjerojatno nije u iskušenju da bi se opila ili drogirala; njezina će iskušenja biti sličnija onima kojima je bio kušan Krist – hoće li biti poslušna Riječi ili hoće li se pouzdat u Oca.

Ne dopustite đavlu da vam otme pomazanje ili potkopa poziv. Stojte na Riječi Božjoj i izaći ćete iz kušnje u pobjedi – upravo kao Isus.