ZAŠTO JE JONA BJEŽAO?

"Riječ Jahvina dođe Joni …: 'Ustani, reče mu, idi u Ninivu, grad veliki, i propovijedaj u njemu, jer se zloća njihova popela do mene.' A Jona ustade da pobjegne u Taršiš" (Jon 1,1-3).

Znamo priču o Joni, čovjeku koji je pokušao pobjeći od Boga kad mu je Gospodin dao nalog da propovijeda sud gradu Ninivi. Ali umjesto da upozori Ninivu, Jona je pobjegao. Ovu priču  potvrdio je sam Krist: "Kako je Jona bio u utrobi morske nemani tri dana i tri noći, tako će i Sin Čovječji proboraviti u krilu zemlje tri dana i tri noći" (Mt 12,40). Drugim riječima, Jonina priča bila je sigurna kao i Kristov vlastiti pokop i uskrsnuće.

Zašto je Jona odbio biti poslušan Božjoj jasno otkrivenoj Riječi i pobjeći? Jona je očito bio obdaren i izabran od Boga, ali pobjegao je iz same nazočnosti Božje, isključujući komunikaciju s njim. Dok je bježao, čuo je glas Duha Svetoga koji mu je odzvanjao na svakom koraku puta.

Jona je primio snažno otkrivenje Božje milosti i milosrđa: "Znao sam da si ti Bog milostiv i milosrdan, spor na gnjev i bogat milosrđem, i da se nad nesrećom brzo sažališ" (Jon 4,2). Dakako, Bog je sve što opisuje Jona, ali Biblija isto tako govori o Božjoj svetoj, pravednoj naravi. "S neba se zaista očituje gnjev Božji na svaku bezbožnost i nepravednost ljudi koji istinu priječe nepravednošću" (Rim 1,18).

Vjerujem da Jona nije bio poslušan jer je mislio: "Gospodine, svaki put kad proglasiš sud, svladan si milosrđem. Znam da nećeš suditi Ninivi jer čim prorokujem, oni će se pokajati i ti ćeš na njih izliti svoju milost." On nije imao razumijevanja straha Božjeg, njegove svete, pravedne naravi.

Svaki vjernik mora se držati otkrivenja straha Božjeg, kao što je otkriveno u njegovoj Riječi: "Boj se Jahve i kloni se zla" (Izr 3,7). Poput Božjega milosrđa, strah Božji je životonosan – "U strahu je Gospodnjem veliko pouzdanje" (Izr 14,26) – i mi moramo naučiti uskladiti ovo dvoje.