Zašto svijet mrzi kršćane

Isus je svojim učenicima rekao: "…ja sam vas izabrao i odredio vas da idete i rodite rod…" A onda je dodao ove snažne riječi: "…i da vaš rod ostane" (Iv 15,16).

Ove Kristove riječi odnose se na sve Njegove učenike u svakom razdoblju vremena. On nam zapravo govori: "Osigurajte se da vaš rod podnese Dan suda."

Riječ "rod" znači vršenje Kristova djela i službe ovdje za zemlji. Kao vjernik, ja sam odabran i određen da idem u sav svijet i propovijedan Kristovo evanđelje. Štoviše, kao propovjednik toga evanđelja, pozvan sam stvarati i učiti istinske učenike.

Postoji i nešto što se zove lažno obraćenje. Isus je farizeje upozorio: "Jao vama, književnici i farizeji, licemjeri jedni, koji obilazite more i kopno da učinite jednoga istovjernikom, a kad to postane, učinite ga sinom paklenim dvaput gorim od sebe" (Mt 23,15).

Ovo su teške riječi, ali došle su od samog Gospodina. Isus je te riječi uputio revnim, prozelitskim Židovima. To su bili biblijski znalci, ljudi koji su poznavali Pisma.

No možda se pitate: "Kako bi to što je Isus rekao moglo biti moguće? Kako bi oni koji su radili na obraćenju mogli biti uzrokom da izgubljeni završe čak u gorem stanju?"

Isus je na to odgovorio kad je povikao: "Licemjeri!" Farizejima je govorio: "Vaš je rod zao." I upozorio ih je: "Zbog toga ćete biti strože kažnjeni" (Mt 23,14).

Farizeji kojima je Isus upućivao te riječi više su vodili brigu o brojevima nego o tome da vide istinsko djelo obraćenja u ljudskim srcima. Isus im je zapravo rekao:

"Svojim takozvanim obraćenicima zatvarate nebo. To se događa jer nemate riječ Božju u svom vlastitom životu. Činite ekstremna djela nastojeći načiniti obraćenike, međutim, onima koje dosežete zapravo zatvarate nebo."

Tragično, ali vidimo da isti duh vodi previše današnjih crkava. Pitam se ne bi li Isus nešto slično rekao mnogim propovjednicima koji su nad Božjom kućom danas:

"Obilazite mora i zemlju za novim obraćenicima, idejama, programima. Sve je to samo zato da biste uveli ljude u svoju crkvu. Vas izjeda licemjerje brojeva. Uspjeh mjerite koliko je tijela ispunilo vaša sjedišta."

Tvrdim da nije svaki u našoj crkvi koji sam sebe naziva kršćaninom uistinu obraćen, spašen vjernik. U isto vrijeme tvrdim da ako takvi ljudi dođu ovamo i na kraju postanu dvaput gora djeca pakla, to nije zbog onoga što su čuli s propovjedaonice. To nije zbog necjelovite poruke evanđelja. Ne, to je zbog toga što su odbili osvjedočavajuću istinu Duha Svetoga.

Pitam vas: gdje su pastiri koji zbog veličine i vlasti ne ublažavaju svoje poruke? Gdje su propovjednici koji su tako predani Kristu da propovijedaju istu poruku kraljevima kao i siromašnima i prezrenima?

Zadrhtim kad se sjetim da bih ja ili bilo koji drugi propovjednik evanđelja mogao zatvoriti nebesa i učiniti "obraćenike" dvaput gorom djecom pakla. A to se danas događa samo zato što je potreba nekih propovjednika da ih drugi vole i slave. Da bi ih svijet prihvatio, kompromitiraju istinu.

O tome je govorio Isus. Sazvao je svoje učenike i, "dok je slušao sav narod", uputio bespoštednu opomenu religioznim književnicima:

"Čuvajte se književnika koji vole šetnje u dugim haljinama, kojima su dragi pozdravi na javnim mjestima, pročelja u sinagogama, prva mjesta na gozbama" (Lk 20,46).

Ukratko, narodu je govorio: "Čuvajte se pastira koji vole slavu ljudi. Čuvajte se ljudi koji traže odobravanje i povlađivanje ljudi. Pazite se crkvenih vođa koji traže odobravanje društva."

Crkva koju prihvaća i odobrava svijet oksimoron je, spoj dvaju protuslovnih pojmova. A to je nemoguće. Prema Isusu, svaka crkva koju svijet voli od svijeta je, a ne od Krista.

"Kad biste pripadali svijetu, svijet bi ljubio svoje. Budući da ne pripadate svijetu – ja vas izabrah od svijeta – zato vas svijet mrzi" (Iv 15,19).

Na moj je život vrlo utjecalo ono što je napisao George Bowen, prezbiterijanski misionar koji je radio u Indiji od 1838.-1879. godine. Bowen se odrekao svake misionarske potpore uselivši se među sirotinju i živeći poput njih. Vodio je vrlo skroman život, gotovo u neimaštini. Međutim, radi toga svog odabira, iza sebe je ostavio svjedočanstvo istinske sile života u Kristu.

Ovaj je sveti čovjek upozoravao na duh antikrista koji će doći. On je taj antikristov duh poistovjetio s "duhom modernog društva." Prema Bowenu, ovaj će se antikristov duh uvući u protestantsku crkvu kroz mišljenje, metode i moral društva.

Antikristov će duh nastaviti sa svojim utjecajem dok više neće biti razlike između društva i crkve. S vremenom, svijet će izgubiti svoju mržnju prema Kristovoj crkvi i pravim vjernicima. Prestat će njegovo progonstvo i crkva će postati voljena i prihvaćena od svijeta. Jednom kad se to dogodi, piše Bowen, ovaj antikristov duh zauzet će tron.

Prije nekoliko mjeseci, kad su se iračka vrata za kršćanske humanitarne organizacije trebala otvoriti, New York Times napisao je jedan ponižavajući članak. To se i treba očekivati od jednih liberalnih svjetovnih novina. One će aplaudirati distribuciji hrane u Iraku, ali nikako ne propovijedanju Krista.

Međutim, taj je članak citirao jednoga evangeličkog teologa, koji je bio vrlo kritičan o cijeloj toj stvari. On je to potpuno pokudio, govoreći da bi crkva trebala voditi brigu o svom poslu. Ovaj se čovjek Biblije zapravo stidio da bi crkva evangelizirala. To je mišljenje svijeta!

Naići ćemo na neprijatelje na svakom koraku – ljude koji će nam se suprotstavljati na poslu, u susjedstvu pa čak i u nekim crkvama – jer ispunjavamo Kristovo poslanje.

Ponovno Isus upozorava: "Jao vama kad vas svi ljudi budu hvalili. Ta, isto su tako postupali s lažnim prorocima očevi njihovi!" (Lk 6,26). Dopustite da vas pitam:

Veliča li vas svijet? Pozdravlja li vas grad? Visoko li vas se cijeni na svjetovnih događajima? Jeste li politički ispravni u svojim djelovanjima? Osjećaju li se gradonačelnici, dostojanstvenici i slavni ugodno u vašoj nazočnosti? Onda čujte Isusove riječi za vas: "S vašim svjedočanstvom nešto nije u redu."

Isus je sâm to jasno objasnio: ako neka crkva djeluje u sili Duha Svetoga i ispunjava svoje poslanje kao što je On zapovjedio, ta će crkva biti omrznuta i progonjena od svijeta. Poput Pavla, pastor će se smatrati izmetom svijeta. Crkva će biti omrznuta od bezbožnih političara i bezbožnih vođa društva. Prezirat će je i homoseksualci, ljubitelji pornografije, a iznad svega, otpali religijski vođe koji su duhovno mrtvi.

Međutim, Isus toj crkvi govori:

"Blago progonjenima zbog pravednosti jer je njihovo kraljevstvo nebesko! Blago vama kad vas budu grdili i progonili i kad vam zbog mene budu lažno pripisivali svaku vrstu opačine! Radujte se i kličite od veselja jer vas čeka velika nagrada na nebesima! Ta, tako su progonili i proroke koji su živjeli prije vas!" (Mt 510-12).

Pravi kršćanin pun je ljubavi, mira, opraštanja i brižnosti. Oni koji su poslušni Isusovim riječima samopožrtvovni su, krotki i blagi.

Uobičajena nam mudrost govori da nije prirodno mrziti one koji te ljube, blagoslivljaju i mole za tebe. Naprotiv, ljudi mrze one koji ih zlostavljaju, pljačkaju i proklinju. Zašto su, onda, kršćani tako omrznuti?

Isus je jednostavno rekao: "Ako vas svijet mrzi, znajte da je mene mrzio prije vas! Ako su mene progonili, i vas će progoniti" (Iv 15,18-20). Zašto je to tako?

Crkva, te svaki propovjednik i vjernik u njoj, omrznuti su zbog njena poslanja. Vidite, naše je poslanje daleko više od toga da ljudima govorimo: "Isus te ljubi." To je više od nastojanja da ugodimo ljudima i umirujemo ih.

Možda ćete od iznenađenja ustuknuti kad vas podsjetim što je naše poslanje. Jednostavno rečeno, naše poslanje kao kršćana jest oduzeti bezbožnima ono što im je najdragocjenije: samopravednost. A to znači premjestiti ih u slobodu za koju oni misle da je ropstvo. To znači odvojiti ih od grijeha – blagoslov koji oni vide jedino kao beskrajnu dosadu i žalost.

Najdragocjenija stvar jednom svjetovnom čovjeku njegova je samopravednost. Razmislite o tome: on čitav svoj život stvara dobro mišljenje o sebi. On gradi na idolu svojih dobrih djela. Veliča sam sebe da je stvarno dobar u srcu i ljubazan prema drugima. Jednostavno rečeno, on gradi svoju vlastitu babelsku kulu, spomenik svojoj vlastitoj dobroti. Siguran je da je dovoljno dobar za nebo, predobar za pakao.

Taj bezbožnik provodi godine umirujući i žigoseći svoju savjest. On je naučio utišati svaki tihi glasić osvjedočenja koji mu dolazi. Sada uživa u lažnom miru. Prevaren je i zapravo misli da mu se Bog divi.

A sada, kad je prigušio glas svoje savjesti, dolazite vi, kršćanin. A istina koju mu donosite glasnija je od njegove mrtve savjesti: "Tko se odozgo ne rodi, taj ne može vidjeti kraljevstva Božjega."

Iznenada vi postajete prijetnja umu toga čovjeka. Vi ste netko tko mu želi oduzeti njegovu sigurnost da je sve dobro s njegovom dušom. Sve to vrijeme mislio je da je dobro. A sada mu vi govorite da su sva njegova dobra djela poput prljavih krpa.

Kažem vam, taj vas čovjek ne vidi kao nekog tko mu donosi dobru vijest. Ne, u njegovim očima vi ste mučitelj, netko tko mu noću želi oduzeti miran san.

Takvi ljudi misle da su u Božjoj dobroj milosti jednostavno zato što se pokazuju u crkvi. No oni su smislili svoju vlastitu zamisao o tome tko je Krist. Njihov Krist je netko tko je poput njih. Taj Krist nije stvoren Riječju Božjom, već njihovom vlastitom sljepoćom.

A sada dolazite vi i kažete im da su bez pokajanja i prave promjene života buntovnici. Kažete im da je poštenje stvoreno njihovom vlastitom sposobnošću mrsko Bogu i da će, umjesto u Božju naklonost, pasti pod Njegov sud ako nastave u svojim grijesima.

Došli ste propovijedajući o Kristovoj krvi, novom rođenju, odvajanju od svijeta, hodanju u podređenosti i pokornosti. A sve to govorite ljudima koji su uvjereni da im ništa ne treba. Oni ne mogu zamisliti kako bi takve promjene mogle donijeti mir i sreću. Njima to zvuči poput suhe i prazne pustinje.

Čitajući ovu poruku, neki propovjednici mogu prigovoriti: "To uopće nije poslanje. Nikada se ne bih htio tako sukobljavati." Drugi će možda tvrditi: "Pozvan sam donositi evanđelje ljubavi i milosti. Zbog toga propovijedam poruke koje nisu sporne."

Ne mogu govoriti za druge pastire; govoriti mogu samo ono što znam. Već četrdeset godina propovijedam najtvrđim i najpokvarenijim grešnicima na zemlji: ovisnicima o drogi, alkoholičarima, prostitutkama. Međutim, kažem vam, ti se grešnici daleko manje odupiru istini evanđelja od mnogih onih koji sjede u crkvenim redovima i slijepi su na svoje stanje.

Tisuće je takozvanih vjernika širom ove zemlje tvrđe od bilo koga na ulici. Nikakva ljubazna i meka poluistina evanđelja neće srušiti zidove njihove pokvarenosti.

Saul iz Tarza upravo je bio takav tvrd religiozan čovjek. Farizej nad farizejima; čestit lik u visokom religijskom društvu. Imao je sve. Dakle, je li Isus došao tome čovjeku i pitao ga što bi volio vidjeti na službi u sinagogi?

Ne! Saul je bio bačen na zemlju zasljepljujućim svjetlom, puninom sjaja Kristove nazočnosti. Bio je to oštar sastanak licem u lice koji je razotkrio Pavlovo srce i ukazivao na njegov grijeh.

Kao propovjednik Kristova evanđelja, i ja moram činiti isto. Moj je posao uvjeravati ljude i žene u njihov grijeh. Ja ih moram upozoriti na opasnost koja ih čeka ako nastave ići svojim putem. Nikakvo laskanje, finoća ili navođenje da me vole neće promijeniti njihovo stanje.

Jednostavnim riječima, ja sam pozvan voditi ljude da ostave sve i da slijede Krista kojega oni nalaze neprivlačnim. To može postići jedino Duh Sveti u meni.

Nemojte pogrešno tumačiti ono što ovdje govorim. Ja propovijedam milost, milosrđe i ljubav Kristovu svim ljudima. Činom to sa suzama. Ali jedino što će probiti zidove koje su podigli otvrdnuli ljudi silna je Isusova nazočnost. A to mora izaći iz usta krotkih, molitvenih pastira i pastve.

Taj redak iznosi samu srž zašto smo omrznuti. Kad smo bili spašeni, bili smo odijeljeni "od svijeta." I prihvatili smo naše poslanje da druge odijelimo "od svijeta."

"Budući da ne pripadate svijetu… zato vas svijet mrzi" (Iv 15,19). Krist zapravo govori: "Svijet vas mrzi jer sam vas pozvao iz vašega stanja. A to znači da sam vas pozvao iz zajedništva s njima. Međutim, nisam vas samo pozvao odande, već sam vas poslao da vi i sve ostale pozovete odande."

Protestantski duh antikrista radi da bi spriječio to odvajanje kršćana od svijeta. On vjernicima govori da mogu ostati u svijetu i još se uvijek smatrati kršćanima.

Možda ćete pitati: "Što točno Isus misli kad kaže 'svijet'?"

On ne govori samo o bezbožnim požudama, ludim zadovoljstvima, pornografiji ili preljubu. Ne, "svijet" o kojem Krist govori nije nekakav popis grešnih djela. To je samo dio toga. Mnogi su "izašli" iz svega toga silnom snagom volje i strahom od uništenja.

"Svijet" o kojem Isus govori jest nespremnost predati se Njegovom gospodstvu. Ukratko, svjetovnost je svako nastojanje pomiješati Krista sa samovoljom.

Vidite, kad se predajemo Kristovom gospodstvu, pricjepljujemo se na Krista i vođeni smo korak po korak Duhom Svetim da hodamo u čistoći i pravednosti. I počinjemo cijeniti svetu opomenu.

Tu istinu shvatim svaki put kad stanem propovijedati. Dok svakoga tjedna gledam s propovjedaonice na zajednicu, među odanim vjernicima vidim raštrkane i one koji nisu vjernici, koji su došli prvi put. Neki od njih su uspješni poslovni ljudi koji su stvorili nešto vlastitom sposobnošću i ustrajnošću. Drugi opet dolaze iz svih slojeva života. Ali svi su oni pritisnuti tajnim grijesima. Ti ljudi žive prema svojim vlastitim htijenjima i nisu ni pod kakvim duhovnim autoritetom. Ali su oni prazni i razbijenih iluzija. Razboljeli su se jureći za zadovoljstvima koja nikada ne zadovoljavaju.

Ja im mogu propovijedati razne propovijedi o principima i pravilima ponašanja, kako da se nose sa stresom ili kako da se pozabave strahom i krivicom. Ali takvo propovijedanje nikoga neće izvesti "iz svijeta." Ono ne mijenja ničije srce.

Ja jednostavno tim nevjernicima moram reći da će ih njihova samovolja, oslanjanje na svoju vlastitu snagu i ustrajna borba da sve čine po svome uništiti. A na kraju će ih odvesti na vječnu muku.

Ako im to ne kažem, za njih sam zauvijek zatvorio vrata. I načinio sam ih dvaput gorim od pakla. Njihovo će stanje biti gore nego prije nego što su ušli kroz naša vrata.

Ja te ljude moram dovesti licem u lice s porukom koja govori da se moraju razapeti svojoj neovisnosti. Moram im pokazati da moraju izaći iz varljiva svijeta svoje vlastite dobrote. Moram im reći da u takvom životu ni na koji način nema mira, osim kroz potpuno predanje kralju Isusu.

Inače sam te ljude prevario. I počinio sam užasan grijeh najgoreg ponosa: ubrojio sam ih među "obraćenike". Neka tako nikada ne bude!

Kao propovjednik evanđelja Isusa Krista, obvezan sam govoriti Njegovu istinu svakome tko se uistinu kaje: "Od sada nadalje bit ćeš omrznut i progonjen."

Tim strašnim riječima Isus nam daje lakmus test prave crkve i pravog učenika. Pitam se za koliko bi se crkava i kršćana danas moglo reći: "Vas svijet ne može mrziti."

Krist zapravo govori: "Tako ste uveli svijet u crkvu – tako ste razvodnili moje evanđelje – da vas je svijet prigrlio. Postali se prijatelj svijetu." Jakov nam u svojoj poslanici daje ovo upozorenje: "…prijateljstvo prema svijetu neprijateljstvo je prema Bogu… tko god hoće da bude prijatelj svijetu, postaje neprijatelj Bogu" (Jak 4,4).

Svakako, Isus je bio prijatelj političarima i grešnicima. Ali je isto tako zapisano da je On bio "potpuno izdvojen od grešnika" (Heb7,26). On je služio grešnicima, ali kao onaj koji je podređen svome Ocu. Poput Njega, i mi smo pozvani da budemo u svijetu, ali ne od njega.

"Sjetite se riječi koju vam rekao… Ako su mene progonili, i vas će progoniti…" (Iv 15,20). Ne trebate tražiti progonstvo. Ono neće doći radi vašega posla, rase ili pojave. Ne, ono će doći samo zato što ste Krista učinili svojim Gospodinom.

Neka Bog bude milostiv svakom kršćaninu kojega svijet ne mrzi. Bog neka pomogne svakom političaru koji zauzima stav za Krista: svijet će ga zamrziti i demonizirati.

Dopustite mi sada da vam dam riječ ohrabrenja. Iako svijet mrzi i progoni Kristove prave učenike, otkrivamo sve veću ljubav i svetu naklonost među članovima Njegove crkve. Uistinu, ono što potiče svijet da nas mrzi, potiče i našu pravednu braću i sestre da nas još više prihvaćaju.

U danima koji su pred nama, ljubav u domu Božjem postajat će sve dragocjenija. Mrzit će nas čitav svijet, ismijavati mediji, izrugivati se iz nas Hollywood, podsmjehivati suradnici; postat ćemo predmet ismijavanja društva. Ali kad ćemo doći u dom Božji, doći ćemo na mjesto nevjerojatne ljubavi, ljubeći jedni druge kao što nas Krist ljubi.

Bez obzira s kakvim se progonstvom suočavamo, bit ćemo primljeni s ovim riječima: "Dobrodošao kući, brate; dobrodošla kući, sestro. Ovdje je mnogo ljubavi za tebe." Bit ćemo ojačani i nastavit ćemo ići dalje kao što nam naš Gospodin zapovijeda – s Njegovim istinskim evanđeljem.