Pavao u svome pismu Timoteju iznosi mogućnost pada u sotonski prijevarni plan. On razumije opasnosti sotonske zamke ili klopke: "… da ne bi upao u beščašće i đavolsku zamku" (1 Tim 3,7). Ali daje i izlazak iz te sotonske zamke: "… da se otrijezne i umaknu iz mreže đavla koji ih žive drži u ropstvu da vrše njegovu volju" (2 Tim 2,26).
Grčka riječ za "zamku", upotrijebljena u oba ova retka, znači prijevarni plan, priprema omče za vrat. To govori o dobro smišljenoj klopci. "Oholice mi potajno nastavljaju zamku … klopke mi stavljaju" (Ps 140,6). Jasno je da je sotona taj koji podiže vješala.
Jednom davno The New York Times imao je na naslovnici sliku jednoga palog evanđeliste u lisicama. Jecao je! Isprekidano! Sputan! Sotona je postavio zamku, dobro osmišljenu, dobro isplaniranu klopku za ovoga brata.
Nije mi važno tko ste, koliko ste sveti ili čisti, kako dugo hodate s Bogom ili koliko ste stari ili mladi. Nije mi važno koliko uporno tvrdite da vi nikada ne biste učinili ništa slično – pazite! Đavao je krenuo da i vama postavi zamku. "Lopov ne dolazi, osim da ukrade, zakolje i uništi" (Iv 10,10).
Znate li da smo svi mi sposobni pasti jednako nisko, jednako daleko u užasan grijeh, sa svim njegovim obmanama, prikrivanjima, lažima, neobuzdanim požudama?
Kad sam vidio sliku onoga palog evanđeliste, nisam pitao: "Kako je mogao učiniti one lude stvari širom otvorenih očiju?" Umjesto toga, zaplakao sam, rekavši u sebi: "Gospodine, to bih mogao biti i ja! Svi smo mi sagriješili, lišeni slave Božje."
Gledajući unatrag, mogu vidjeti gdje je đavao položio bezbrojne dobro isplanirane i zamršene zamke za mene, jer me htio uništiti. Mogu reći zajedno s Davidom: "Duša je naša poput ptice umakla iz zamke lovaca; raskinula se zamka, a mi umakosmo" (Ps 124,7).