"Neka je hvaljen Gospodin... jer se udostoja da otkupi narod svoj i da nam podigne silna Spasitelja... kao što obeća od davnine na usta proroka svojih svetih, Spasitelja od naših neprijatelja... da učini milosrđe koje obeća ocima našim i da se sjeti svetoga Zavjeta svoga, zakletve kojom se zakle Abrahamu, ocu našemu, da nam dopusti da mu bez straha, izbavljeni iz ruke neprijatelja, služimo u svetosti i pravednosti pred njim u sve naše dane" (Lk 1,68-75).

Svojim veličanstvom i silom Gospodin vlada nad svim stvorenjem. Njegovi zakoni upravljaju čitavim svemirom, svom prirodom, svim narodima i svim poslovima ljudi. On vlada morima, planetima, nebeskim tijelima i svim njihovim kretanjima. Biblija nam govori:

"Dovijeka vlada jakošću svojom, oči mu paze na narode" (Ps 66.7). "Jahve kraljuje, u sjaj zaodjeven, Jahve zaodjeven moću i opasan... Čvrsto je prijestolje tvoje od iskona, ti si od vječnosti... Tvoja su obećanja vjere predostojna" (Ps 93,1-2.5).

"Ali će doći dan Gospodnji kao lopov noću; u taj će dan nebesa iščeznuti s velikom lomljavom, počéla će se u ognju rastopiti, a zemlja se sa svojim ostvarenjima neće više naći.

Budući da će se ovo sve tako raspasti, kakvi sve onda morate biti svetim življenjem i pobožnošću dok očekujete dolazak dana Božjega, dolazak kojim će se nebesa u plamenu raspasti, a počéla u ognju rastopiti!

Kad sam počeo raditi na ovoj poruci, Wall Streel Journal izvijestio je da je čitav svijet pao pod veliki oblak straha. U svim nacijama narod je sad paraliziran od svjetskih događaja. Odmah sam se sjetio članova naše crkve Time Square. Oni ne pokazuju takav strah. Naprotiv, iako smo svi vrlo ozbiljni u vezi s ovim vremenima, imamo i duboku radost.

Isus je rekao svojim učenicima: "Ostavljam vam mir; mir, i to svoj, dajem vam" (Iv 14,27). Ova je riječ vjerojatno zapanjila učenike. U njihovim očima, ovo je bilo gotovo nevjerojatno obećanje: Kristov mir trebao je postati njihov.

Ovih dvanaest ljudi divilo se miru koji su vidjeli u Isusu u protekle tri godine. Njihov se Gospodar nikada nije bojao; uvijek je bio smiren; nikada se nije uzrujavao.

U svojoj Prvoj poslanici Crkvi Petar govori o posljednjim danima te izjavljuje: "Blizu je svršetak svega; prema tome, budite umjereni i trijezni da se možete posvetiti molitvi! Prije svega, imajte žarku ljubav jedan prema drugomu; jer ljubav oprašta mnoge grijehe " (1 Pt 4,7-8).

Posljednje dane Petar spominje i u svojoj Drugoj poslanici. Štoviše, u toj poslanici govori i o svome vlastitom ograničenom vremenu na zemlji. Crkvi kaže: "…brzo ću ostaviti svoj šator" (2 Pt 1,14). Drugim riječima: "Bog mi je pokazao da je moje vrijeme na zemlji kratko."

Psalmist piše: "I gnjev ljudski obraća se u slavu tebi" (Ps 76,11). Prema ovom retku, gnjev zlih jednoga će se dana pretvoriti u slavu Boga Svevišnjeg. Kakav će to trenutak biti kad će jezici zlikovaca jedino biti u stanju spoznati i štovati Gospodina!

Moje pitanje u vezi ovoga retka jest odakle dolazi "gnjev ljudski"? Upravo sada cijelu zemlju prekriva žestoki, okrutan gnjev; nešto što sâm čovjek nije u stanju stvoriti. Taj se gnjev očituje na mnogo načina. Prisjetimo se:

"Nego, ljubite svoje neprijatelje, činite dobro i pozajmljujte, a da ništa ne očekujete natrag!" Tako će vaša plaća biti velika, i bit ćete sinovi Previšnjega, jer je on dobar prema nezahvalnima i zlima. Budite milosrdni kao što je milosrdan Otac vaš" (Lk 6,35-36).

Nedavno je jedan radijski program potrošio dva sata na emitiranje emisije o knjizi Otkrivenje. Voditelj je slušateljima postavio sljedeća pitanja: "Vjerujete li da su sve nedavne katastrofe Božja kazna zbog grijeha naše nacije? Mislite li da se ispunjava knjiga Otkrivenja? Vjerujete li da živimo na kraju vremena?"

Isus je rekao: "'Šimune, Šimune, pazi, sotona je dobio dopuštenje da vas može rešetati kao pšenicu, ali ja sam molio za te da tvoja vjera ne malakše. Tako i ti, kad se jedanput vratiš k meni, učvrsti svoju braću!'

'Gospodine – reče mu Šimun – ja sam spreman s tobom i u tamnicu i u smrt ići.' 'Kažem ti, Petre – odvrati mu – da danas neće zapjevati pijetao dok triput ne zaniječeš da me poznaš'" (Lk 22,31-34).