Iskušenje je poziv ili kušnja da se izvrši nemoralno djelo. Upravo sada sotona bjesni nad zemljom poput ričućeg lava pokušavajući namamiti kršćane u nemoral. Nitko nije imun i što se više primičete Bogu, sotona će vas više htjeti rešetati.
Ako živimo po vjeri, nećemo se bojati za budućnost crkve Božje. "Na toj stijeni sagradit ću Crkvu svoju i Vrata pakla neće je nadvladati" (Mt 16,18). Ovo Isusovo jamstvo ohrabrivalo je vjeru generacija i ono je da nas održi i u ovoj generaciji.
Apostol Pavao je napisao: "Sam Duh svjedoči zajedno s našim duhom da smo djeca Božja" (Rim 8,16). Izraz "djeca Božja" često se koristi kako bi se opisali vjernici, ali te riječi mogu su upotrebljavati previše lakomisleno, s malim razumijevanjem snage i dubine njihova prava značenja.
Biti dijete Božje znači jednostavno biti Božji ovisnik, što znači, "onaj koji nije u stanju živjeti ili funkcionirati bez pomoći". Dijete Božje zna da ne može nadzirati svoj vlastiti život bez svakodnevne Gospodnje pomoći.
Kako narod Božji treba reagirati usred nestabilnosti i promjena? Ako priznajete Isusa Krista kao svoga Gospodina i Spasitelja, ne trebate se nikada bojati. Oni koji su u Kristu zauvijek su zaštićeni krvlju koju je Isus prolio za njih i ova istina kamen je temeljac naše vjere. Ona će odrediti sve što mislimo i sve što činimo bez obzira što se događa oko nas.
Svet i pomazan – ova dva važna elementa Isusova života trebala bi biti i dio našega života. Pozvani smo biti sveti i pomazani, ali neki kršćani time su prestrašeni. "Živim moralnim životom i trudim se biti pobožan, ali svet? I pomazan? Kako bi to moglo biti s obzirom na sve moje neuspjehe?"
Ravno ispod Petrova pera dolazi ova uputa: "Stoji pisano: 'Budite sveti jer sam ja svet'" (1 Pt 1,16). Jedini način da se to ikada ostvari je da nam Isus da svoju vlastitu svetost i pomazanje. I to je točno ono što je on učinio kroz svoju savršenu žrtvu za nas!
Zanimljivo, ali Bog voli odabrati najnepogodnije, najneiskusnije i najnesavršenije ljude kako bi ostvario nevjerojatne stvari. Abraham je lagao pod pritiskom; Mojsije je ubio čovjeka prije nego je postao Izraelov izbavitelj; obitelj je kralja Davida zanemarila, kao, on je samo pastirčić, a apostol Petar bio je ribar bez formalna vjerskog obrazovanja.
"(Isus) zbog njihove nevjere tu ne učini mnogo čudesa" (Mt 13,58). Nevjera uvijek sprečava puninu Božjega otkrivenja i blagoslova i Pismo je jasno da Bog to ne uzima olako. On nam daje primjer toga u priči o kralju Asi, pravednom kralju, Davidovu potomku, koji je vladao nad Judom (pročitajte izvješće u 2 Ljet 14 – 16).
Mnogi glasovi u crkvi danas kažu da kršćani moraju pokazivati novu vrstu ljubavi. Govore o ljubavi u kojoj se biblijska istina mora prilagoditi vremenu. Prema njihovu evanđelju, osobne promjene nisu neophodne kad netko prihvati Krista. Pokajanje nije potrebno. Naprotiv, cilj u predstavljanju tog evanđelje je jednostavno srušiti svaku prepreku koja bi se mogla smatrati kamenom spoticanja da netko prihvati Krista.
Isus je rekao da je on došao da traži i spasi izgubljene. On je bio onaj isti koji je imao snagu pokoriti svaki vjetar i val, međutim, došao je kao ponizan sluga. Evanđelja nam govore da je strpljivo slušao žalosne vapaje naroda. Mnogi su ga molili da ih izbavi od njihovih muka i on je ispunjavao njihove potrebe. Iscjeljivao je bolesne, otvarao oči slijepima i uši gluhima, odrješavao sputane jezike i činio da hromi hode. Isus je oslobađao zarobljene iz svakog oblika ropstva – čak je podizao i mrtve.
Kad naš strah postane neodoljiv, moramo se podsjetiti kako velik je naš Bog. Moramo se prisjetiti svih velikih izbavljenja onih koji su se uzdali u njega te zahtijevati istu veličanstvenu snagu za našu sadašnju kušnju. Strah ne može zadobiti potpuni nadzor nijednoga sluge koji ima objavu Božje veličine i veličanstva.