Da bi vjernik s pouzdanjem tražio i primio od Gospodina, mora slijediti zakone molitve položene od Oca. Te smjernice nalazimo širom stranica Pisma i ako ih poslušamo, to otvara kanal od Očeve spremne ruke do naših ispruženih ruku u potrebi.

Prvo, približite se Bogu u Isusovo ime. Mi prinosimo naše molbe na osnovu onoga što je Krist učinio za nas, a ne naših vlastitih zasluga, jer nemamo nijedne. Možda je ponižavajuće neprestano priznavati da smo bespomoćni grešnici spašeni milošću, ali jedino će taj put voditi do Boga koji sluša molitve.

Da bismo postali ona vrsta sluge koji hoda u Božjem autoritetu, to zahtijeva od nas da se suočimo sa svojom savješću pred očima našeg Oca. Kad stanemo pred Gospodina, natjerani smo pred njegovom svetom nazočnošću u poniznosti na koljena.

Apostol Pavao opisuje takvog slugu kojemu je dan takav autoritet: "(On) otklanja skrivene načine rada kojih bi se trebalo stidjeti. (On) ne živi lukavo niti izobličava riječ Božju" (2 Kor 4,2).

Što može narod Božji učiniti da pokrene srce Gospodnje u ova opasna vremena? Je li crkva nemoćna da išta učini? Trebamo li sjediti i čekati Kristov povratak ili smo pozvani učiniti neku drastičnu akciju? Kad se svuda oko nas svijet trese i ljudi umiru od straha, jesmo li pozvani uzeti duhovno oružje i boriti se s protivnikom? Kristovi sljedbenici pouzdano imaju neku ulogu u ova mračna vremena, ali što se od nas očekuje? Trebamo li se svrstati s ostatkom svijeta i zgrabiti što možemo? Ne, nikada!

Čini se da upravo sada čitav svijet drhti nad trenutačnim događajima. Gotovo svakoga dana budimo se na neki novi razvoj događaja koji, kako se čini, drma naše temelje. Tijekom prošle godine, zemlja je iskusila rekordne poplave, razorne vatre koje su zbrisale čitave gradove, uragane, zemljotrese. A onda imamo i brzo, neosporno srozavanje morala našega društva.

"Ostavljam vam mir; mir, i to svoj, dajem vam" (Iv 14,27). Ova čudesna riječ od Isusa vjerojatno je zadivila učenike. U njihovim očima, bilo je to gotovo nevjerojatno obećanje: Kristov mir trebao je postati njihov. Ova dvanaestorica divila su se miru koji su gledali u Isusu protekle tri godine. Njihov Gospodar uvijek je bio miran, nikada se nije bojao, nikada uznemirio nijednom prilikom. A sad im je Isus obećao taj isti mir.

"Zato ćete klicati od radosti, iako se jedan čas – ako to mora biti – budete ožalostili raznim kušnjama, da se vrijednost vaše vjere, dragocjenija od propadljivog zlata koje se kuša u vatri, pokaže na hvalu, slavu i čast u času kad se objavi Isus Krist, koga ljubite iako ga niste vidjeli; u koga vjerujete iako ga još ne gledate; klicat ćete od veselja neizrecivom i proslavljenom radosti, jer ćete postići cilj svoje vjere: spasenje duša" (1 Pt 1,6-9).

Kao pravi Kristov sljedbenik u ovom vremenu, morat ćete se boriti s raznoraznim glasovima oko sebe – i to boriti u mislima. Svi sveti, bez izuzetka, bit će uključeni u taj tajni rat. U Pismu vidimo da je čak i kralj David iskusio tu bitku uma.

"Kako je mnogo mojih neprijatelja, Gospode, kako je mnogo onih koji su ustali protiv mene … Ali ti si, Gospode, moj štit koji me zaklanja, slavo moja, koji mi glavu uzdižeš. Zavapio sam iza glasa Gospodu i on mi je odgovorio sa svoje svete gore.

Dok svijet gleda katastrofu za katastrofom i nemir se povećava, "ljudi … umir(u) od straha u očekivanju onoga što će zadesiti svijet" (Lk 21,26). Mnogo je bilo proročkih upozorenja o takvim katastrofama – zemljotresima, gladi, pošastima – i zanimanje za uzašašće i posljednja vremena raste. Međutim, za mnoge je Bog ostao potpuno izvan svega toga. Vjernici su potaknuti da mole i pripreme se, ali grešnici sliježu ramenima. Bezbožnici uopće ne slušaju.

Bog se ne raduje u testiranju svoje djece. Biblija govori da je Krist pun razumijevanja za naše kušnje, da suosjeća s našim slabostima. U Otkrivenju 2,9 kaže crkvi: "Znam tvoja djela i  nevolju i siromaštvo." U biti kaže: "Znam kroz što prolaziš. Ti možda to ne razumiješ, ali ja znam sve o tome."

Vrlo je važno da shvatimo ovu istinu, jer Gospodin testira i iskušava svoj narod. Pismo kaže: "Iskušavao si nas teško, Bože, iskušavao ognjem kao srebro" (Ps 66,10). Psalmist kaže: "Mnoge nevolje ima pravednik, ali ga Jahve od svih izbavlja" (Ps 34,20).

"Za jedno molim Jahvu, samo to ja tražim: da živim u domu Jahvinu sve dane života svoga, da uživam milinu Jahvinu i dom njegov gledam" (Ps 27,4).