Opraštanje nije samo jednokratno djelo, nego stil života, s namjerom da vas uvede u svaki blagoslov u Kristu. "A ja vam kažem: Ljubite svoje neprijatelje i molite za one koji vas progone, kako biste postali sinovi svoga Oca nebeskog" (Mt 5,44-45).

Prema Isusu, opraštanje nije stvar izbora kome ćemo oprostiti. Ne možemo reći: "Previše si me povrijedio da bih ti oprostio." Krist nam kaže: "Ako ljubite one koji vas ljube, kakvu ćete plaću imati? Zar i carinici ne čine to isto?" (Mt 5,46).

Većinu svog života imao sam uglavnom iskrivljenu zamisao o pastirima. Kad sam slušao biblijske priče o pastiru Davidu, zamišljao sam ga kako sjedi na stijeni, svira harfu i promatra ovce dok tiho pasu oko njega. Ali stekao sam potpuno drukčiju sliku o pastirima kad sam ih prije nekoliko godina promatrao iz prve ruke u Rumunjskoj. Ti vrijedni ljudi neprestano su tražili mjesta sa svježom travom za jelo i vodom za piće. Dizali bi se rano ujutro, vodili ovce i ispunjavali njihove potrebe te bi se vraćali nakon čitavog dana lutanja, obično radeći barem četrnaest sati na dan.

Ovo su vremena kad neki – ili možda mnogi – postaju svjesni Božje spremnosti da obnovi i iscijeli. Oni razumiju njegovu spremnost da nas uzme, ne u našoj snazi, nego u našoj slabosti. Na kraju krajeva, Pismo nam ne govori da dođemo do prijestolja Božjega kad smo jaki; naprotiv, trebamo doći kad smo slabi. "Dakle, pristupajmo s pouzdanjem k prijestolju milosti da primimo milosrđe i nađemo milost za pravodobnu pomoć" (Heb 4,16).

Jedna velika briga našega nebeskog Oca je da nas nikakvo "drugo evanđelje" ne odvede od križa Isusa Krista. Mnogi kršćani doživjeli su brodolom vjere jer su godinama ranije primili laskavu riječ, možda nešto kao ovo: "Imat ćeš veliku službu i tisuće duša zadobiti za Gospodina", a nijedna riječ od svega toga nije se ostvarila. Sad su te ovce potpuno obeshrabrene i vjera im je gomila pepela.

Često možemo posjedovati nešto vrijedno bez da u potpunosti cijenimo njegovu vrijednost ili značaj. Postoji priča o farmeru koji je čitav život radio na svojoj maloj farmi, iz godine u godinu obrađujući svoju kamenitu zemlju. Nakon njegove smrti, farma je pripala njegovu sinu, koji je nastavio obrađivati zemlju – ali sin je u tlu pronašao zlatnu žilu. Zemlja je bila puna zlata i on je u jednom trenu postao bogat čovjek. Ali to bogatstvo bilo je izgubljeno za njegova oca, iako je bilo na tom zemljištu čitav njegov život.

Danas Bog još uvijek govori svom narodu. I govori jasno kao što je govorio u Starom zavjetu, ili apostolima, ili ranoj crkvi. No moramo spoznati jednu stvar: Bog odabire govoriti jedino onima koji imaju uši da čuju.

Marko nam kaže da ih je Krist "učio mnoge stvari u usporedbama" (Mk 4,2). U ovom odlomku Isus govori usporedbu o čovjeku koji sije sjeme na njivi. No kad je završio priču, mnoštvo je bilo zbunjeno i pitalo se: "Tko je taj sijač o kojem govori? I što to sjeme predstavlja?"

Prorok Izaija prorokuje što se događa kad Duh Sveti pada na ljude. "… (kad) se na nas … izlije duh iz visina, tad će pustinja postat voćnjak, a voćnjak se u šumu pretvorit" (Iz 32,15). On kaže: "Kad Duh Sveti dođe, ono što je jednom bila neplodna pustinja postaje polje žetve. Mrtav komad zemlje iznenada je prepun ploda i to plodno polje izraste u šumu; iz te šume, iz godine u godinu možete uzimati reznice i neprekidno graditi na svojoj plodnosti."

Ne možemo razumjeti evanđelje ako ne znamo veličanstvenu narav našega strahovitog Boga. "… da vam dadne prosvijetljene oči vašeg srca da uvidite" (Ef 1,18).

Evanđelje ne započinje sa spoznajom da ste grešnik ili shvaćanjem da Bog ima divan plan za vaš život. Ono započinje s razumijevanjem milosti našega veličanstvenog Oca.

Mnoge sluge Božje danas nose težak teret, ali Bog želi podsjetiti svakoga pojedinog: "Brzo će stići pravda moja, moje će spasenje doći kao svjetlost. Moja će mišica suditi narodima. Mene očekuju otoci i u moju se mišicu uzdaju" (Iz 51,5).

Bog kaže: "Već sam rekao riječ tvoga izbavljenja – proglasio sam je u mojim obećanjima saveza – i ispružio sam svoju silnu ruku da te izvedem iz tvoga pustinjskog iskustva. Zašto ne zahtijevaš ono što sam proglasio i hodaš u svjetlu moje slobode, radosti i mira?"

Sotona vara mnoge u Kristovu tijelu uzrokujući očaj i zbunjenost, a nije izazvan u Domu Božjem. Zašto je to tako? Previše je propovijedi danas usredotočeno na ispunjenje potreba ljudi umjesto na življenje pobjedonosnim životom u Kristu. Propovjednici nude planove kako doći do točke da se možete nositi sa životom, potpuno zanemarujući nebeski položaj koji smo dobili u Kristu. Istina, ovaj svijet je uvijek bio problematičan, što znači da je narod Božji uvijek suočen s neprijateljem koji napada sa svih strana. Prilike se mijenjaju, ali đavao ostaje isti.