Ivan Krstitelj bio je pozvan da pripremi put za Isusa. On nije uzeo jednog čovjeka i rekao mu da prestane činiti jednu stvar te započne činiti nešto drugo. Ne, on je navijestio da dolazi Isus za ljude koji su predani Kristovoj stvari, ljude koji će se potpuno predati njemu.

Gospodin je rekao Zahariji u vezi s Ivanom: "On će ići pred Gospodinom u duhu i sili Ilijinoj da obrati srca otaca k sinovima i nepokorne k razumnosti pravednih te spremi Gospodinu narod pripravan" (Lk 1,17).

"Ja ću moliti Oca, I dat će vam drugog Branitelja koji će ostati s vama zauvijek: Duha istine … Vi ga poznajete, jer boravi s vama i jer će biti u vama" (Iv 14,16-17).

Bog je davatelj nevjerojatnih, divnih darova. Ali postoji takva stvar koju ne znamo kako da primimo. To je bio slučaj kad je stiglo moje prvo dijete Alicia. Još sam uvijek pokušavao odgonetnuti kako da budem pristojan muž mojoj predivnoj ženi Gloriji, a onda sam se iznenada našao suočen sa zadatkom da budem otac dragoj maloj djevojčici.

"Uto se zametnu rat u nebu" (Otk 12,7).

Danas mnogo slušamo o ratu – ratu protiv terorizma, ratu na Bliskom istoku, nuklearnim prijetnjama različitih nacija. Nikada u povijesti nije bilo takvo vrijeme rata širom čitavoga svijeta! Zbog trenutačne komunikacije koju sad imamo, gotovo odmah primamo izvješća o bombardiranju, zasjedama, broju mrtvih.

Nalazite li se upravo sada u zastrašujućoj situaciji? Osjećate li se beznadno, prazni, lišeni svega? Kažem vam, vaša kušnja će proći, ali što Bog očekuje od vas sada usred nje?

Možda ste ojađeni, pateći nad mukom koja kao da nema kraja. Na dnu ste, obeshrabreniji nego ikada ranije. Vaši vam prijatelji možda kažu: "Ne plači i ne tuguj. To nije pokazivanje vjere." Ali istina je to da ako imate vjeru, u stanju ste plakati. Ne možete izbjeći bol; zapravo, u vašim suzama je sila iscjeljenja. Vaše tugovanje nema ništa s time pouzdajete li se u Riječ Božju ili ne.

Kad Bog kaže čovječanstvu: "Vjerujte", on zahtijeva nešto neshvatljivo. Vjera je potpuno nelogična i sama njezina definicija u vezi je s nečim nerazumnim. Razmislite o ovome: Hebrejima kaže da je vjera jamstvo za ono čemu se nadamo, dokaz za ono što ne vidimo" (vidi Heb 11,1). Ukratko, rečeno nam je: "Nema opipljivog jamstva niti ikakva dokaza." A ipak se od nas traži da vjerujemo.

"A svrh svega, čuvaj svoje srce, jer iz njega izvire život" (Izr 4,23).

Možda slušamo učenje o potrebi za molitvom, postom i proučavanjem Pisma. I možda vruće molimo Boga da dublje gladujemo za njim, prisnije hodamo s njim i imamo veći žar za Isusa. Ali Izreke nam govore da se moramo pozabaviti s čak dubljim stvarima od tih. Ovaj redak govori i stvarima srca, skrivenim, tajnim stvarima koje određuju kakva struja života teče iz nas.

"Ustani i stani na svoje noge; jer zato ti se ukazah da te postavim slugom i svjedokom kako onome što si vidio, tako onome što ću ti objaviti" (Dj 26,16).

"Pavao, pozvan voljom Božjom za apostola Krista Isusa … crkvi Božjoj u Korintu, posvećenima u Kristu Isusu, pozvanima da budu sveti, sa svima koji ma gdje zazivlju ime Gospodina našega Isusa Krista" (1 Kor 1,1-2).

Mnogi kršćani imaju samo neodređeno mišljenje o tome tko je Duh Sveti. Čuli su o njemu, ali ne uspijevaju razumjeti njegovu ulogu. Iako je često neprimijećen ili čak zanemaren od mnogih vjernika, on je jednako božanski kao Otac i Sin (Dj 5,3-4). Promotrite ove činjenice:

Prorok Jeremija bio je čovjek koji je odlučio svojim srcem tražiti Gospodina te mu je došla Riječ Božja. Iznova i iznova čitamo o tom proroku: "Riječ Gospodnja došla je Jeremiji."

Zahtijevanje sile u Kristovo ime nije neka složena, skrivena teološka istina. Biblioteke su pune knjiga napisanih isključivo na temu imena Isus koje su autori napisali kako bi pomogli vjernicima razumjeti duboka značenja skrivena u Kristovu imenu. Međutim, te su knjige uglavnom tako "duboke" da idu ravno iznad glava čitatelja.