Daniel je svjedočio: "I gle: ruka me dotače i pomože mi da se uprem na koljena i na dlanove" (Dn 10,10). Riječ za "dotaći" ovdje znači silovito zgrabiti. Danijel je rekao: "Kad je Bog stavio svoju ruku na mene, to me bacilo ničice; njegov dodir me ispunio hitnošću da ga tražim sa svime što je u meni."
Čuli ste za molitvu vjere, ali vjerujem da postoji zrcalna slika te molitve koja je bazirana na tijelu – molitva nevjere. Takva molitva potpuno je neprihvatljiva Bogu; zapravo, Pismo kaže da je grešna u njegovim očima.
"Ako vi oprostite ljudima njihove pogreške, oprostit će i vama vaš Otac nebeski. Ako li vi ne oprostite ljudima njihovih pogrešaka, ni vaš Otac neće vama oprostiti vaših" (Mt 6,14-15). Isus je nama oprostio iz svoje dobrote i milosrđa te i mi moramo na jednak način, kaže on, biti dobri i milosrdni prema braći i sestrama.
Srce Božje vrlo je bilo zadovoljno kad mu je Mojsije rekao: "Pokaži mi svoju slavu" (Izl 33,18). Svaki zemaljski roditelj poznaje glas svoje djece koja neprestano nešto traže, ali ništa ne zagrijava roditeljsko srce kao kad čuje svoje dijete: "Volim te!"
"Uzdaj se u Jahvu svim srcem i ne oslanjaj se na vlastiti razbor. Misli na nj na svim svojim putovima" (Izr 3,5-6)
Kad ste u krizi života – uzdajući se u Boga za svoje financije, brak, svojeglavu djecu, zdravlje – važno je da se vratite na Riječ Božju i kažete: "Gospodine, hoćeš li mi pomoći da se ne oslanjam na vlastiti razbor? Hoćeš li mi pomoći da ne pokušavam odgonetnuti izlaz iz svoje dileme u vlastitoj snazi? Hoćeš li mi pomoći da se uzdam u tebe svim svojim srcem?" Dok tako molite i dopuštate Duhu Svetom da vas vodi, otkrit ćete kako rastete u hrabrosti i vjeri.
p.p1 {margin: 0.0px 0.0px 10.0px 0.0px; line-height: 17.0px; font: 12.0px 'Times New Roman'; color: #000000}
"A Bog, izvor mira, koji izvede od mrtvih našega Gospodina Isusa, velikog pastira ovaca zbog krvi vječnoga Saveza, neka vas osposobi za svaku vrstu dobra djela, da mognete izvršiti njegovu volju! Neka ostvari u nama ono što je pred njim ugodno po Isusu Kristu, komu slava u vijeke vjekova" (Heb 13,20-21).
U svom pismu Efežanima, Pavao sve potiče da teže za punom mjerom blagoslova Kristova evanđelja. "A svakomu pojedinom od nas dana je milost po mjeri dara Kristova … dok svi ne dospijemo do jedinstva vjere i spoznaje Sina Božjega, do čovjeka savršena, do mjere uzrasta punine Kristove … te upoznamo ljubav Kristovu koja nadilazi spoznaju, kako bismo se ispunili do sve punine Božje" (Ef 4,7.13; 3,19).
Pavao govori o pozivu određene službe koji ima svaki kršćanin. Ta služba ne zahtijeva određene darove ili talente; naprotiv, nje se trebaju latiti svi koji su nanovo rođeni. Zapravo, ta služba je prvi poziv svakom vjerniku. Sva druga nastojanja moraju izići iz njega jer nijedna služba ne može ugoditi Bogu ako nije rođena iz tog poziva.
Izaija 16,6 živo opisuje što se događa ponosnoj naciji koja pada pod sud Božji: "Čuli smo za nadutost Moaba … za ponos, oholost i uznositost; isprazno je njegovo hvastanje." Kroz čitavo Pismo, moapska nacija služi kao simbol koji predstavlja sve samodostatne ljude koji okreću leđa Bogu i padaju pod sud.
U biblijska vremena, žetva je uvijek bila vrijeme velike svečanosti, međutim, nakon što je na Moaba pao sud, nije bilo klicanja: "Žetva!" koje bi se čulo kroz ulice. Svaki trag radosti u Moabu postao je stvar prošlosti te je oblak žalosti i tuge visio nad tim društvom.
Isus sjedi Bogu s desne strane i "uvijek živi da prinosi molbe Bogu te posreduje kod njega" (Heb 7,25). Izaija 56,7 kaže: "Radost je za njega u domu molitve."
Dopustite mi postaviti vam neka osobna pitanja: