Postoji mjesto u Kristu gdje nema tjeskobe u vezi s budućnošću, straha od tragedije, nevolje ili nezaposlenosti. Tamo nema straha da ćeš pasti ili izgubiti dušu. To mjesto potpunog pouzdanja u Božju vjernost pisac Hebrejima naziva mjestom savršenog počinka.
Dok je nakon raspeća Isus tiho ležao u grobu, sotona i njegove horde su likovale. Mislili su da su zadobili neopozivu pobjedu, ali sve to vrijeme Božji unaprijed određen plan bio je na djelu – plan za uskrsli život!
Gospodin je poslao svoga Svetog Duha u samu utrobu smrti i tamo oživio Isusovo tijelo podižući ga iz mrtvih. Zatim je naš blagoslovljeni Spasitelj izašao iz groba ravno kroz debeli kamen. Izašao je s ovim svjedočanstvom:
Ako kažete svijetu da je Isus vaš Gospodin i Spasitelj, Bog koji može izvršiti nemoguće, gledat će da vidi kako se ponašate u nemogućim situacijama. A i đavao gleda, s nadom se da će vam vjera podbaciti.
Psalmist piše: "O, kako je velika, Jahve, tvoja dobrota, koju čuvaš za one koji te se boje, koju iskazuješ onima što se tebi utječu na očigled sinovima čovječjim" (Ps 31,20). Što je ta velika dobrota koju Bog sprema za one koji se uzdaju u njega tijekom teških vremena? To je nedokučivo, slavno svjedočanstvo svijetu da vaša vjera može preživjeti svaku situaciju.
Ljubljeni, Bog traži ljude koji će se potpuno pouzdavati u njega. Gospodin nas nije spasio da bismo beskrajno uživali u njegovoj dobroti, milosrđu i slavi. U odabiranju svakoga od nas imao je vječni naum i taj naum je iznad blagoslova, zajedništva i otkrivenja. Činjenica je da Bog još uvijek poseže za izgubljenim čovječanstvom te traži ljude s vjerom da bi ih mogao oblikovati u svoje najveće evangelizacijsko oruđe.
U Propovijedi na gori (Lk 6,20-22) Isus daje popis karakteristika ili aktivnosti za koje će čovjek biti blagoslovljen. On govori o blagoslovu onih koji su krotki, onih koji su siromašni u duhu i onih koji su mirotvorci. Ovaj popis postao je poznato kao "blaženstva". Međutim, ova blaženstva ne uključuju: "Blagoslovljeni razorni, jer neće biti paralizirani."
Petar je na Dan Pentekosta propovijedao: "Obratite se. Neka se svaki od vas krsti u ime Isusa Krista" (Dj 2,38). Drugim riječima: "Odbacite stari način življenja i sav svoj vlastiti trud da budete sveti u svojoj vlastitoj snazi. Odbacite fasadu kršćanina i obucite se u Krista. I primit ćete dar Duha Svetog, jer to je obećanje za vas!"
"Tada Duh odvede Isusa u pustinju da ga napastuje đavao" (Mt 4,1). Kakav nevjerojatan redak! Matej neustrašivo izjavljuje da je Duh Božji odveo Krista u pustinjsko iskustvo, gdje je morao proći kroz oštra iskušenja. Što je još nevjerojatnije, ovaj redak izravno slijedi prizor velike slave kad je Isus bio kršten u rijeci Jordanu. Kad se digao iz vode, otvorilo se nebo i na njega je sišao Duh Božji poput goluba. "I glas s neba reče: 'Ovo je Sin moj, Ljubljeni moj, koga sam odabrao'" (Mt 3,17).
Kroz čitavu Bibliju narodu je Božjem zapovjeđeno da moli sve vrijeme – u dobra i u loša vremena. Kakva god da je situacija ili stanje, moramo moliti bez prestanka. "Radujte se uvijek! Bez prestanka molite! U svakoj prilici zahvaljujte, jer je to za vas volja Božja u Kristu Isusu" (1 Sol 5,16-18).
Vjerujem da svaki iskren kršćanin želi moliti, ali čak i zreli vjernici povremeno popuštaju u molitvi ili nalaze teškim moliti. Nakon mnogo molitve i proučavanje Riječi Božje, vjerujem da mi je Gospodin dao malo svjetla na taj predmet. Pet je uobičajenih prepreka ustrajnoj molitvi:
Nakon što je Isus iznio Propovijed na gori, njegovi su slušatelji sjedili u strahopoštovanju. Pismo kaže: "Veliko je mnoštvo naroda bilo zaneseno njegovim učenjem, jer ih je učio kao onaj koji ima vlast, a ne kao njihovi književnici" (Mt 7,28-29). Grčka riječ za vlast u ovom retku znači "s vlašću, silom, kao onaj koji je u kontroli". Isusovi slušatelji u biti su rekli: "Ovaj čovjek govori kao da zna o čemu govori."
Od svih grijeha koje možemo počiniti, sumnja je Bogu najomraženija. I prema Starom i Novom zavjetu, naše sumnje žaloste Gospodina. Glavni primjer toga vidimo u starom Izraelu nakon što je Bog izbavio svoj narod od faraonove ruke.
"Zgriješismo kao oci naši, činismo bezakonje, bezbožno radismo. Oci naši u Egiptu nehajni za čudesa tvoja, ne spominjahu se velike ljubavi tvoje, već na Svevišnjeg digoše se na Crvenom moru" (Ps 106,6-7).