"Vi ste svjedoci toga. Evo, ja ću poslati na vas ono što je Otac moj obećao. A vi ostanite u gradu dok se ne obučete u silu odozgo" (Lk 24,48-49).

Isus govori svojim prijateljima koji su tri godine bili s njim u službi da su bili svjedoci njegova srca, uma, djela i mudrosti. A ipak im kaže da ostanu u gradu – da ne odlaze – dok.

Mnogi od vas koji ovo danas čitate trebate u svom životu taj dok. Stvari ne idu kao što biste željeli da budu ili vjerujete da bi trebale biti. I čekate dok se nešto ne dogodi.

1987. godine Bog je Davidu Wilkersonu stavio breme na srce da osnuje crkvu Times Square. Gospodin mu je rekao: "Šaljem te u grad New York da okupiš ostatak. (Drugim riječima, one koji žele iskreno hodati s Bogom po Kristu Isusu.) Želim upozoriti taj grad na sud koji dolazi."

Gospodin je dao pastoru Davidu objavu tisuću vatri koje gore u gradu New Yorku. Rekao mu je da su to rasni nemiri koji će utjecati ne samo na grad New York nego na mnoge velike gradove širom ove zemlje. Dok gledamo naše društvo, lako je zaključiti da sami ti dani samo što nisu tu među nama.

"A mi svi, koji otkrivena lica odražavamo kao ogledalo slavu Gospodnju, preobražavamo se u tu istu sliku, uvijek sve slavniju, jer dolazi od Gospodina, od Duha" (2 Kor 3,18).

Vjernici provode previše vremena moleći: "Bože, promijeni moje prilike; promijeni moje suradnike; promijeni moju obiteljsku situaciju; promijeni stanje moga života." Međutim, rijetko molimo najvažniju molitvu: "Promijeni mene, Gospodine. Ja sam onaj koji je u potrebi molitve."

Možda ne želite misliti o tome ili čak prihvatiti to, ali ako ste odlučili slijediti Isusa svim svojim srcem, sotona vas je obilježio za uništenje. I on će preplaviti vaš život raznim nevoljama.

Apostol Petar upozorava: "Blizu je svršetak svega; prema tome, budite trijezni (ozbiljni) i budni u vašim molitvama" (1 Pt 4,7). Drugim riječima: "Ovo nije vrijeme za neozbiljnost. Morate postati trijezni u vezi s duhovnim stvarima jer je to sad stvar života ili smrti."

U Markovoj knjizi čitamo da je jedan izbezumljen otac doveo svoga demoniziranog sina Isusovim učenicima tražeći oslobođenje. Dječak nije bio samo uznemiren ili buntovan; bio je pun zlih duhova koji su nadzirali svaki njegov pokret. Njegova situacija bila je poznata širom one regije i njegov se slučaj smatrao apsolutno beznadnim. Bio je i gluh i nijem i iz sebe je izbacivao samo nerazumljive glasove. Fizički je bio iscrpljen i otac ga je neprestano morao paziti jer su ga demoni pokušavali baciti u obližnju rijeku, jezero ili otvorenu vatru. Kakva užasna situacija!

Božji razgovor s Abrahamom u vezi s njegovim budućim sinom lekcija je vjere za sve nas. Ovaj patrijarh sjedio je na vratima svoga šatora tijekom vrućine dana, kad su se iznenada pred njim pojavila trojica muškaraca stojeći pod obližnjim stablom. Otišao je do njih da razgovara s njima. Tijekom njihova razgovora, Gospodin ga je ispitivao o Sari, njegovoj ženi, a onda je rekao nešto nevjerojatno: "Tvoja žena Sara imat će sina" (Post 18,10).

Pavao, pastor, starješina i apostol započeo je crkvu u Korintu. Duboko se brinuo za ljude u svojoj zajednici i imao je posebnu poruku za njih: "Kad bih … razdao sve svoje imanje, kad bih tijelo svoje predao da se sažeže, a ljubavi ne bih imao, ništa mi koristilo ne bi" (1 Kor 13,3).

Nalazim da se većina kršćana ne promijeni više od pet posto od onoga što su vjerovali kad su bili samo dvije godine u Gospodinu. Kad se suočimo s biblijskim recima i istinom koja nam je neugodna, skrivamo se iza: "Ali to smo uvijek tako činili. Tako smo uvijek vjerovali."

Kad uzmemo Bibliju, a ne tražimo pomoć Duha, to je kao da kažemo: "Bože, učini u meni novu stvar, ali neću promijeniti ništa što vjerujem." To je čudna molitva, zar ne? Nije čudo da tako malo rastemo u našoj vjeri i vidimo tako malo obraćenih Kristu!

"Trpezu preda mnom prostireš na oči dušmanima mojim. Uljem mi glavu mažeš, čaša se moja prelijeva" (Ps 23,5).

Od svih divnih obećanja koja nam Bog daje u ovom psalmu, ovo je jedno od najdivnijih. On kaže da će postaviti stol za nas, prostrti divnu hranu na njemu i onda nam služiti. I to sve pred našim neprijateljima.

Riječ za stol u ovom retku znači "prostrti" mnoštvo hrane, pripremiti ogromnu gozbu. I samo je jedan gost na toj gozbi – vi! Bog to divno djelo čini za svakog pojedinca koji ljubi Isusa i zove se njegovim imenom.

Nitko ne želi čuti loše vijesti, a ni crkva danas nije iznimka; američka crkva zaokupljena je porukama "kako biti sretan i zadovoljan". Ovaj stav prevladava u mnogim knjigama i časopisima koje nalazimo u kršćanskim knjižarama. Kao da naše vođe govore: "Opusti se! Bog je naš tata, a mi smo njegova djeca i od nas se očekuje da uživamo."

Dolazi oluja i Bog želi da njegov narod bude pripremljen. Ona će doći poput lopova u noći, donoseći iznenadnu paniku i nevjericu. Možda mislite: "Pogodi li nas katastrofa, neka! Ja sam u Božjim rukama i Isus će me provesti kroz nju."