Duh razočaranja je sotonino najjače oružje protiv Božjih izabranih. Najčešće ga koristi kako bi nas uvjerio da smo na sebe navukli gnjev Božji, ne udovoljavajući Božjim svetim standardima. Ali apostol Pavao nas potiče da ne postanemo žrtva đavolje zamke: "… da nas ne bi prevario sotona; njegove nakane vrlo dobro poznajemo" (2 Kor 2,11).
"Ova Radosna vijest o Kraljevstvu propovijedat će se po svem svijetu, svim narodima za svjedočanstvo, i tada će doći svršetak" (Mt 24,14).
Danas mnogi u crkvi pokušavaju odrediti blizinu Kristova povratka čitajući znake vremena. Međutim, jedna od najjasnijih izjava koju Isus daje o svom drugom dolasku nalazi se u gornjem retku: kraj će doći tek nakon što se evanđelje propovijeda svim narodima – kao svjedočanstvo.
Božja naklonost ide za nama! To nije samo fraza da vas ohrabrim, to je činjenica bazirana na odlomku za odlomkom Pisma. No vrlo je malo onih u crkvi koji žive kao da je to istina.
Dok slijedimo vodstvo našega Gospodina, važno je nastojati razumjeti sotonu i njegove načine djelovanja. Moramo znati kako neprijatelj pokušava osujetiti Božje naume među nama.
Iskušavanje Gospodina započinje kad Bog dopusti da se kriza u našem životu pojača. Zašto on to čini? Što traži? Naš Gospodin dopušta da se to dogodi kako bi mogao otkriti posljednje korijene naše nevere! Njegov Duh ulazi u svaku klijetku našega srca, tražeći ne bi li našao one užasne stvari – ponos, samodostatnost i sve drugo što sprečava njegovu puninu u nama.
Kroz čitavu povijest ljudi su vjerovali da se mogu sasvim dobro nositi sa svakom katastrofom bez vjere u Boga. Prorok Izaija je zapisao da se takvi izrugivači hvališu: "Kad prođe bič razorni, ne, neće nas dohvatiti" (Iz 28,15). Izaija te ljude naziva duhovno slijepima (vidi Iz 26,11), drugim riječima, oni nijednu katastrofu neće pripisati djelu Božjem. Umjesto toga, ponašat će se kao da uopće nema Boga u nebu.
Današnje stanje u svijetu uzrokuje povećanje straha. Svjedoci smo ostvarenja Isusovih riječi: "Na zemlji će narodi biti u tjeskobi i neizvjesnosti … Ljudi će umirati od straha u očekivanju onoga što će zadesiti svijet, jer zviježđa nebeska će se uzdrmati" (Lk 21,25-26). Krist nas upozorava: "Bez nade u mene mnoštvo će ljudi doslovce umrijeti od straha."
Kao sljedbenici Isusa Krista, trebamo neprestano biti svjesni da je đavao tu da nas uništi. Zbog toga Pavao kaže da moramo znati koliko god možemo o neprijateljevim taktikama i planovima, "da nas ne bi prevario sotona; njegove nakane vrlo dobro poznajemo" (2 Kor 2,11).
U Otkrivenju čitamo da je sotona Božjim svetima proglasio rat do istrebljenja s krajnjim rokom kad planira ostvariti završetak svoga djela: "Jao vama, zemljo i more, jer je đavao sišao k vama s velikim gnjevom, svjestan da ima samo još malo vremena" (Otk 12,12).
"Zatim iziđe odande te se po običaju uputi na Maslinsku goru. A učenici pođu za njim. Kada dođe na to mjesto, reče im: 'Molite da ne padnete u napast!' Potom se udalji od njih koliko bi se moglo kamenom dobaciti, kleče na koljena te poče moliti: 'Oče! Ako hoćeš, otkloni ovaj kalež od mene! Ali neka ne bude moja, nego tvoja volja!' Tada mu se ukaza anđeo s neba i poče ga hrabriti. Kad se nađe u smrtnoj borbi, još je žarče molio, a znoj mu postade kao guste kaplje krvi što padahu na zemlju.
Duhovna hrabrost je velika potreba za mnoge od nas danas. Možda smo čuli odlična učenja i pročitali mnoge prijevode Biblije. Ali ono što mi trebamo učiniti je da "raspirimo" djelo Duha u nama. Moramo se iznova predati Bogu u molitvi i čitanju Biblije te učiniti novo predanje Duhu Svetom. Isto tako, moramo se odvojiti od misli, riječi i djela koja sprečavaju rijeku Duha. Pismo kaže: "Približite se k Bogu pa će se i on približiti k vama" (Jak 4,8).