Kršćani širom svijeta jadikuju: "Ne mogu nigdje naći dobru crkvu! Potrebno mi je mjesto gdje se mojoj obitelji može služiti i gdje moja djeca mogu rasti spoznavši pravu pravednost."

Previše pastora neprestano isprobava nove stvari u crkvi – nove metode evangeliziranja, novu glazbu, nova "probuđenja". Toliko je trikova i ludosti – svih vrsta skretanja od evanđelja.

Pismo je jasno da svaki pravi Isusov sljedbenik može vidjeti i razumjeti slavu Božju. Naš Gospodin uistinu otkriva svoju slavu svima koji to revno traže. Ja vjerujem da će otkrivenje Božje slave opremiti njegov narod da podnese opasna vremena koja dolaze.

Slava Božja nije fizičko očitovanje ili neki neodoljiv osjećaj oduševljenja. Niti je to neka nadnaravna aureola ili iznenadna pojava anđeoskog svjetla. Jednostavno rečeno, Božja slava je otkrivenje njegove naravi i osobina.

Što se dogodilo s pokajanjem? Ovih dana tu riječ rijetko čujemo spomenutu u većini crkava. Pastori rijetko pozivaju svoju zajednicu na žalost radi ranjavanja Krista svojom grješnošću. Umjesto toga, poruka koju danas čujemo s mnogih propovjedaonica je: "Samo vjeruj. Prihvati Krista i bit ćeš spašen." Tekst koji se koristi za opravdanje ove poruke nalazi se u Djelima 16,30-31: "'Gospodo, što mi treba činiti da se spasim?' 'Vjeruj u Gospodina Isusa – odgovoriše mu – pa ćeš se spasiti.'"

"Sami sebe ispitajte da li ste u vjeri! Sami sebe istražite" (2 Kor 13,4-5).

Grčka riječ za "ispitati" ovdje znači "proučiti, ocijeniti". Apostol Pavao kaže: "Ispitajte se da vidite hodate li prema Riječi Božjoj." Trebamo se neprestano pitati: "Mijenjam li se? Postajem li bolji i blaži? Postaje li moj govor pravedniji? Prigovaram li još uvijek ili počinjem govoriti poučne riječi vjere? Nastojim li svjesno ugađati Isusu?"

"Ne znate li da ste hram Božji i da Duh Božji prebiva u vama? Ako tko razara hram Božji, njega će Bog razoriti, jer je svet hram Božji, a taj ste vi" (1 Kor 3,16-17).

Pavao započinje ovaj dio svoje poslanice pitajući: "Ne znate li?" Ovo je gotovo alarmantno pitanje jer su korintski vjernici vjerojatno već bili u vjeri gotovo osam godina, no on ih pita jedno od najosnovnijih pitanja. "Ne znate li da ste hram Božji?" Možda nisu bili svjesni te činjenice, iako ih je Pavao ranije o tome učio.

Možda nalazite teškim svakodnevno ulaziti u Riječ. Međutim, Bog vam može dati milost. Sve započinje s jednostavnom molitvom: "Gospodine, hoćeš li mi pomoći da čitam Bibliju? Hoćeš li učvrstiti moje misli na svojim putovima? Hoćeš li me odvesti dalje nego što sam ikada ranije bio?"

Vjerojatno imate različite krugove prijatelja koji uključuju vaš poslovni svijet –  suradnike, partnere ili klijente – i poznanike s kojima se družite na površnom nivou. Morali bismo napustiti svijet da bismo izbjegli sve te kontakte.

Bog najviše vodi brigu o vašem prisnom krugu, vašim najdražim prijateljima. To su ljudi koje najviše volite i koji imaju utjecaj na vaš život. Slažete se s većinom stvari i osjećate se sigurni kad jedni drugima otvarate svoje srce.

Bog nam zapovijeda da se ne bojimo naših neprijatelja. "Ne boj ih se" (Pnz 7,18). Za Izraela su "ih" bili veliki, dobro naoružani poganski narodi s kojima se suočio u obećanoj zemlji. Za nas danas "ih" predstavlja svaki problem, nevolju i neodoljivu poteškoću s kojom se suočavamo u životu.

Bog kaže da se ne bojimo, dakle, nije potrebno drugo objašnjenje. Bog je svemoćan i svjestan je sotonskih utvrda s kojima se suočavamo – svake zamke, testiranja i iskušenja. Ali on još uvijek kaže: "Ne bojte se nijednoga od njih!"

Stari zavjet pun je izvješća blagoslova koji su došli onima koji su imali nazočnost Božju. Te priče su nam za ohrabrenje i poticaj da i mi tražimo nazočnost Božju u svom životu.

Božja nazočnost bila je tako očita u Abrahamovu životu da su i pogani oko njega prepoznali razliku između njihovih života i njegovog: "Abimelek … reče Abrahamu: 'Bog je s tobom u svemu što radiš'" (Post 21,22). Ovaj poganski kralj zapravo je rekao: "Abrahame, ti si drukčiji. Bog te vodi i blagoslivlja kamo god ideš."

Kršćani koji su ozbiljni u vezi sa svojim hodom s Bogom imaju duboku želju bolje upoznati svoga nebeskog Oca. Pismo jasno izjavljuje: "Boga nitko nikada nije vidio" (Iv 1,18). Znamo da je Bog duh i da nam je nevidljiv, kako dakle možemo upoznati Oca? Vjerujem da je dio Isusova poslanja na zemlji bio da nam otkrije ljudsko lice nebeskog Oca.

Isus je rekao učenicima: "Kad biste mene poznavali, poznavali biste i Oca mog. Vi ga već sada poznajete i vidjeli ste ga" (Iv 14,7). Ova ih je izjava zbunila te je Filip izlanuo: "Gospodine, pokaži nam Oca, i dosta nam je" (Iv 14,8).