"Riječ Jahvina dođe Joni …: 'Ustani, reče mu, idi u Ninivu, grad veliki, i propovijedaj u njemu, jer se zloća njihova popela do mene.' A Jona ustade da pobjegne u Taršiš" (Jon 1,1-3).

Danas mnoštvo pastora definira Božju naklonost imovinom, položajem i dobitkom – boljim domom, automobilom i poslom, sretnijom obitelji i rastućom zaradom. Vjerujem da Bog pokazuje naklonost svom narodu na taj način, ali zavaravamo sami sebe kad živimo samo za njegovu krajnju naklonost.

Svi znamo za biblijski koncept obećane zemlje – oslobođenje od ropstva i radost blagoslovljenog života. Izvorna obećana zemlja bila je dar koji je Bog dao starom Izraelu – doslovno mjesto zvano Kanaan; plodna zemlja koja je obilovala ogromnim plodovima i bogatim rijekama.

Što možemo učiniti da danas uživamo naklonost Božju? Postoji li tajna, a ako jest, što je ona? Na sreću, postoje jasne biblijske upute za vodstvo. Prva očita uputa od Gospodina je da moramo u molitvi tražiti izliće njegove naklonosti. Ne zaboravite što je Jabesa učinilo istaknutim u njegovoj generaciji: "Jabes je prizvao Izraelova Boga govoreći: 'Kad bi me doista blagoslovio'" (1 Ljet 4,10).

Predati. To doslovce znači predati nešto drugoj osobi. To isto tako znači odreći se nečega darovanoga vama – imovine, vlasti, ciljeva, pa čak i života.

Kršćani mnogo slušaju o predanom životu, ali što to stvarno znači? Predan život je čin vraćanja Isusu života koji vam je dao. To je potpuno prepuštanje vašega života u njegove ruke da čini s vama što želi.

Isus je živio svoj život na zemlji potpuno ovisan o nebeskom Ocu. Naš Spasitelj nije ništa činio ili rekao dok se najprije nije savjetovao sa svojim Ocem u slavi. I nije izvršio nijedno čudo osim onih koje mu je Otac rekao da učini. Izjavio je: "Govorim ono što me Otac nauči … On me ne ostavlja sama, jer ja uvijek činim što je njemu ugodno" (Iv 8,28-29).

Isus je postavio pitanje u Luki 18,8: "Ali kad Sin Čovječji dođe, hoće li naći vjere na zemlji?" Uvijek sam se čudio tom pitanju. Što je Gospodin mislio? Dok danas gledam po Crkvi, mislim da nijedna generacije nije bila usredotočenija na vjeru od naše.

Kad Gospodin nekoga dotakne te je natjeran na koljena, on postaje prisan s Kristom. On ulazi na mjesto počinka i počinje služiti Kristu s novim žarom i većom ljubavi.

Taj sluga postaje i sve svjesniji dolaska Sudnjega dana i zna da će mu Bog tada postaviti jedno veliko pitanje: "Kako si prikazivao Krista izgubljenom svijetu?"

Ovih dana mnogo slušamo o naklonosti Božjoj, što je dobra stvar. Bez naklonosti Gospodnje ne bismo bili u stanju disati, stajati ili igdje naći pravi život. Naš dobar, suosjećajan Bog traži da nas blagoslovi svojom predivnom naklonošću.

Sotona živi u prošlosti. On je knez onoga što je jednom bilo, kralj žaljenja i krivice. On živi da nas drži tamo, da nas podsjeća na ono što smo učinili i kako smo bili užasni. Njegov um je prožet mislima o prošlim pobjedama; o vremenima kad nas je navodio da griješimo, da se spotičemo, da padamo na njegove laži. Jer u svom srcu zna da je prošlost jedino što ima.

Kad dolazi spasenje, sotonin stisak je gotov i njegova jedina nada je navesti nas misliti kako smo još uvijek zarobljeni. On ne može više imati našu dušu, ali može nas učiniti jadnima i neučinkovitima kao djecu Božju.

"Ne malakšemo … nego … otvorenim navješćivanjem istine preporučujemo sami sebe svakom savjesnom ljudskom sudu pred Bogom" (2 Kor 4,1-2). Apostol Pavao izjavljuje da smo pozvani biti otvoreno navješćivanje istine. Dakako, znamo da je ta istina Isus. Dakle, što Pavao misli kad u biti kaže da trebamo otvoreno navješćivati Isusa?

Otvoreno navješćivanje je "isticanje" onoga što čini nešto jasnim i razumljivim. Dakle, ukratko, Pavao kaže da smo pozvani učiniti Isusa poznatim i razumljivim svim ljudima. U svakom pojedinom životu trebala bi se isticati sama narav i sličnost s Kristom.