Kad su Petar i učenici vidjeli što se dogodilo na Pentekost, Petar se odmah digao i izjavio: "Ovim se ostvaruje proročanstvo proroka Joela: 'U posljednje ću vrijeme … izliti od svoga Duha'" (Dj 2,16-18). U Pismu isto tako možemo vidjeti što Duh Sveti radi u ove posljednje dane, zapravo u ovaj posljednji sat.

Prorok Malahija nudi dvostruko proročanstvo: prvo, on govori bezbožnom, materijalističkom, sekularnom svijetu koji je lud za užicima. I drugo, on govori onima koji ljube Gospodina i boje ga se.

Isus je govorio velikom mnoštvu kad su ljudi ogladnjeli. On je odveo svoga učenika Filipa na stranu i postavio mu važno pitanje: "Tada Isus podiže oči te, kako vidje da veliko mnoštvo naroda dolazi k njemu, reče Filipu: 'Gdje da kupimo kruha da jedu ovi ljudi?'" (Iv 6,5-6).

Kad pogledamo Abrahama u Starom zavjetu, vidimo čovjeka čiji život je bio tako ispunjen nazočnošću Božjom da su čak i pogani oko njega prepoznali razliku između svojih života i njegovog: "Abimelek … reče Abrahamu: 'Bog je s tobom u svemu što radiš'" (Post 21,22). Ovaj poganski kralj je rekao: "Nešto je drukčije u vezi s tobom, Abrahame. Pouzdano je Bog s tobom kamo god ideš."

Vjerujemo li ili ne, činjenica je da je sotona na poslanju, krajnje odlučnom poslanju. Njegov naum je ukrasti našu gorljivost i to je odlučio ostvariti. Zamislite koliko može biti učinkovit ako uspije izvesti taj zadatak, ovu jednu težnju. To je ona jedna stvar koju očajnički treba ostvariti.

Ako sotona uspije ukrasti našu gorljivost, oteti naš žar za Isusa, spriječiti nas da više ne mislimo o zadobivanju duša i dosezanju svijeta za Krista, on može učinkovito držati svoju vlast na zemlji netaknutu. Na previše načina on u tome i uspijeva.

Neustrašiv prorok Jeremija, snažan propovjednik svetosti i pokajanja, imao je um Božji i hodao je u strahu Gospodnjem. Međutim, dok čitamo Jeremiju 20, nalazimo ovoga velikog čovjeka kako prolazi kroz užasnu pomrčinu vjere.

"… mjera vjere koju je Bog udijelio svakomu pojedinomu" (Rim 12,3). Svi vjernici primili su jedan dio ili stupanj vjere i taj dio se mora izgrađivati u neuzdrmanu, postojanu vjeru. Kako se to događa? Dok vjera raste, ona jača samo na jedan način: slušanjem Riječi Božje i pouzdanjem u nju.

"Neka je hvaljen … Bog svakovrsne utjehe, koji nas tješi u svoj našoj nevolji tako da mi možemo svakovrsnom utjehom, kojom nas same tješi Bog, tješiti one koji se nalaze ma u kakvoj nevolji" (2 Kor 1,3-4). Svuda širom svijeta ljudi prolaze kroz trpljenja i kušnje, ali Gospodin je obećao utješiti nas u njima. Jeste li uočili kako ovdje ništa nije rečeno o izbavljenju iz borbe; rečeno nam je da nam Duh Sveti u našoj kušnji daje utjehu da je podnesemo i ostanemo postojani.

Na Pashu se Isus okrenuo neustrašivom učeniku Petru i otkrio: "Petre, sotona je tražio da te predam njemu kako bi prodrmao sâm tvoj život."

Gospodin je rekao: "'Šimune, Šimune, pazi, sotona je dobio dopuštenje da vas može rešetati kao pšenicu, ali ja sam molio za te da tvoja vjera ne malakše. Tako i ti, kad se jedanput vratiš k meni, učvrsti svoju braću!' 'Gospodine – reče mu Šimun – ja sam spreman s tobom i u tamnicu i u smrti ići.' 'Kažem ti, Petre – odvrati mu – da danas neće zapjevati pijetao dok triput ne zaniječeš da me poznaš'" (Lk 22,31,34).

"Oče, htio bih da oni koje si mi dao budu gdje sam ja, zajedno sa mnom, da promatraju slavu koju si mi dao, jer si me ljubio prije postanka svijeta" (Iv 17,24). Isus je molio za svoje učenike, a to uključuje i nas. On je tražio Oca da možemo vidjeti njegovu slavu, što znači da upoznamo njega.

Pavao je rekao Efežanima: "… sa svakovrsnom prošnjom i molitvom … molite u jedinstvu s Duhom u svakoj prigodi" (Ef 6,18). Kakav zanimljiv izraz i opis – moliti u jedinstvu s Duhom. Moliti u jedinstvu s Duhom Svetim koji je sam Bog!

A tome u Efežanima može se dodati: "Dakle, što slijedi? Molit ću duhom, ali molit ću i umom; pjevat ću hvale duhom, ali pjevat ću ih i umom" (1 Kor 14,15). Jeste li uočili da Pavao ne moli samo umom, nego i duhom, potaknut Duhom Božjim.