"Ljubljeni, ako je Bog nas tako ljubio, i mi moramo ljubiti jedan drugoga" (1 Iv 4,11). Ovdje opisana ljubav jedan za drugoga nije samo rukovanje, brzi zagrljaj ili laskanje. Ne, ova vrsta ljubavi vidi potrebu drugog i čini nešto u vezi s tim. Zapravo, prema Ivanu, ako vidimo svoga brata u potrebi i ne činimo ništa, u nama nema ljubavi Božje.
Crkva Isusa Krista danas je silno blagoslovljena od Boga, ali ako pokretačka sila iza bilo koje službe nije potpuna ovisnost o Duhu Svetom, sav trud je bezuspješan. Divna glazba, rječito propovijedanje ili snažne osobnosti su dobre, ali jedino sila i očitovanje Duha Svetog može baciti ljude na koljena.
Zašto je Bog čekao dok Abraham i Sara nisu ostarjeli kako bi im dao sina? Zašto je čekao dok situacija ljudski gledano nije postala nemoguća i jedino je apsolutna vjera u njega mogla ostvariti obećanje? Bilo je to zato da taj potomak bude rođen potpuno po vjeri.
"(Bog) nas je oslobodio od tolike smrtne pogibli i opet će nas osloboditi" (2 Kor 1,10).
Pavao ovdje govori o Božjoj sili izbavljenja – prošloj, sadašnjoj i budućoj! On kaže: "Bog nas je izbavio u prošlosti, on nas izbavlja sada i izbavit će nas u svakoj budućoj nevolji ili kušnji. Ne moramo se bojati ničega što dolazi na naš put jer znamo da će nas Bog izbaviti."
"Nikakva kušnja veća od ljudske snage nije vas zadesila. Bog je vjeran i neće dopustiti da budete kušani preko vaših snaga, nego će vam zajedno s kušnjom dati sretan ishod, da je možete podnijeti" (1 Kor 10,13).
Pavao piše Korinćanima i umiruje ih. "Spremni ste pasti? Mislite da ne možete dalje? Pa, ohrabrite se jer imam za vas dobru riječ. Mnogo je ljudi prolazilo kroz ista iskušenja kroz koja vi prolazite, ali ona ih nisu svladala!" Zašto? Jer je Bog vjeran i osigurat će ishod.
Većina od nas zna da je Krist savršeni model ljubavi. Poznat nam je odlomak u 1 Korinćanima 13 o nadmoćnosti ljubavi, i znamo da je Bog ljubav. A onda glupavo pokušavamo više ljubiti u našoj vlastitoj snazi. Činimo dobronamjerne pokušaje da nadvladamo sebične navike i naše prirodno gađenje prema ćudljivim, odbojnim ljudima. A kad reagiramo neljubazno i osjetimo pogrešan postupak, jednostavno se vraćamo na početak, uvjereni da ako samo jače pokušamo, ili čitamo više Pisma, nekako ćemo bolje voljeti druge.
U mnogim životima nedostaje ključna poveznica koja je često razlog zašto ne primamo odgovore na mnoge naše molitve. Ljubljeni, ta poveznica koja nedostaje je vjera. "A bez vjere nemoguće mu je ugoditi, jer onaj koji želi pristupiti Bogu mora vjerovati da postoji Bog i da nagrađuje one koji ga traže" (Heb 11,6).
Jakov je vrlo jasan u toj uputi: "Ali neka ište s vjerom, bez ikakva sumnjanja, jer je onaj koji sumnja sličan morskom valovlju koje vjetar podiže i tamo-amo goni. Takav čovjek neka ne misli da će što primiti od Gospodina" (Jak 1,6-7).
Vaše tijelo hram je Duha Svetog i iz njegova svetišta u vašem srcu on utječe na sve vaše emocije – mameći, ohrabrujući, tješeći, uvjeravajući, vodeći, učeći, koreći, očitujući Kristovu stvarnost. Kakav čudesan dar!
Nažalost, mnogi zanemaruju ovaj divan dar u sebi. Neki čak potpuno zanemaruju Duha Božjeg vodeći svoj svakodnevni život kao da on ne prebiva u njima.
David hrabro izjavljuje: "(Bog je) spasenje lica mojega" (Ps 42,11). Kad govorimo o izrazu lica, mislimo na izgled lica, čak jezik tijela i ton glasa. David ovdje kaže nešto vrlo važno. Vaše lice je poput panela koji reklamira što se događa u vašem srcu – na njemu se vidi sva radost i nemir.
Kad su vam misli pritisnute brigama života, možda imate sklonost mrgoditi se ili čak pogrbiti. U najboljem slučaju možete izgledati preopterećeni, s naboranim čelom i žalosnim izgledom.
Dok djeca Božja slijede svoje svakodnevne rutine, krećući se naprijed u svom hodu s Isusom, iznenada mogu biti pogođena olujom, valom nevolje koji udara sa svih strana. U Psalmu 107,23-26 čitamo o onima "koji lađama zaploviše morem" i bacani su bili olujnim vjetrovima. Mornari u ovom izvješću tako su bili uplašeni da su gotovo klonuli (redak 26).