Kao sljedbenici Kristovi, moramo biti pažljivi da ne upadnemo u omiljenu sotoninu zamku – da se ne upletemo u lakoumno kulturološko i političko razmišljanje koje je rašireno u našem svijetu. Dok sotona sve više razbješnjuje svijet protiv kršćana, on nas pokušava razljutiti da reagiramo. Drugim riječima, on želi nadomjestiti naš duboki mir u Isusu svadljivošću, uzrokujući da se radije odupiremo napadima progonstva nego da ih podnosimo radi evanđelja.
Život ljubavi je jedini način da budete "ugodni (Bogu) u svemu" (Kol 1,10). S obzirom da je Bog emocionalno biće, on doživljava radost i žalost upravo kao i mi. Naše svakodnevne riječi i djela mogu izazvati u njemu nezadovoljstvo ili ga pokrenuti da se raduje nad nama s pjesmom. Kakva nevjerojatna misao! Danas vi i ja možemo ugađati Bogu svemira. Iako je on iznad shvaćanja, svemoćan, svenazočan, sveznajući, njegovo srce još uvijek može biti dirnuto našim dobrim djelima, čak banalnim aktivnostima. Što drugo nego ljubav može ugoditi Bogu ljubavi?
Od samog utemeljenja zemlje, Bog je unaprijed vidio tijelo vjernika sjedinjenih s njegovim Sinom. Isus svjedoči: "Ja sam bio Očeva svakodnevna radost, veselje njegova bića. I sad svi koji se po vjeri okrenu k meni isto su tako njegova radost" (vidi ove Kristove proročke riječi u Izrekama 8,30-31).
Kako mi pokazujemo našu ljubav za Isusa? Ivan odgovara: "U ovome stoji ljubav prema Bogu: da vršimo njegove zapovijedi. A njegove zapovijedi nisu teške" (1 iv 5,3).
Naše se zemaljske sklonosti mijenjaju, ponekad svakodnevno, od vrućeg i gorljivog do mlakog ili čak hladnog kako se mijenjaju naše emocije. Poput učenika, jednoga dana možemo biti spremni umrijeti za Isusa, a onda sljedećega biti spremni ostaviti ga i pobjeći. Možemo govoriti Gospodinu da se pouzdajemo u njega kako će osigurati sve naše potrebe, a ipak se zabavljati sumnjom i strahom kad se promijene naše prilike.
Mnogi kršćani govore o prisnosti s Gospodinom, o hodanju s njim, poznavanju njega, o zajedništvu s njim. Ali ne možemo imati pravo zajedništvo s Bogom ako ne primimo u naše srce potpuno otkrivenje njegove ljubavi, milosti i milosrđa.
Zajedništvo s Bogom čine dvije stvari: primanje Očeve ljubavi i zauzvrat davanje naše ljubavi njemu. Biti siguran u njegovoj ljubavi je prvi korak. Svakoga dana možete provesti sate u molitvi govoreći Gospodinu koliko ga ljubite, ali ako niste primili njegovu ljubav, nemate zajedništvo s njim.
Samo nas jedna stvar može održati da idemo naprijed u dolazećim teškim vremenima i to je razumijevanje Božje slave. Kad je shvatimo, otključavamo vrata za pobjedonosan život.
Slava Božja je otkrivenje prirode i bića našega Gospodina. U Starom zavjetu Mojsije je imao doslovan kratak uvid u Božju slavu. "Jahve prođe ispred njega te se javi: 'Jahve! Jahve! Bog milosrdan i milostiv, spor na srdžbu, bogat ljubavlju i vjernošću, iskazuje milost tisućama, prašta bezakonje i prijestup i grijeh'" (Izl 34,6-7).
Kad je Gospodin došao na zemlju da prebiva među nama, imao je vrlo određen cilj, cilj koji je bio stvoren prije postanka svijeta. On je došao s poslanjem da nam uči o Ocu, da čini silna djela, da nas izbavi od grijeha i oslobodi od svakog ropstva.
Sasvim prirodno, takav bi Spasitelj trebao privući pozornost vladajućih sila ovoga svijeta, ali usprkos svih smrtonosnih prepreka koje su čovjek i sotona bacili pred njega, Isus je bio u stanju postići svoj cilj.
Ostanite jaki kad se čini da Bog šuti, jer pobjeda je ipak vaša. Ona vam nije oduzeta; niste odrezani od Božjega života zbog nekoliko pogrešaka duž puta, jer Bog tako ne radi. Jednostavno se okrenite k njemu kao kralj David – svim svojim srcem.
Kralj David često je iskazivao svoju žalost i borbu: "O da su mi krila golubinja, odletio bih da otpočinem … brzo bih si potražio sklonište" (Ps 55,7.9). Povremeno ga je žalost natjerala da zaplače te je rječito iskazivao svoj očaj.
S obzirom da živimo u palom svijetu, svi se suočavamo sa žalošću i borbom. Kako, točno, trebamo naći milost da nam pomogne u vrijeme naše potrebe? Kad smo usred krize, ne pomaže nam oslanjanje na teološku definiciju milosti. Kad smo povrijeđeni, potrebna nam je stvarna pomoć Božja.
Pisac Hebrejima nam kaže: "Nemamo, naime, nekoga velikog svećenika koji ne bi mogao suosjećati s našim slabostima, nego jednoga koji je iskušan u svemu (kao i mi), samo što nije sagriješio" (Heb 4,15).