Riječ Božja otkriva kako nas Bog izbavlja od težnje grijeha u našem životu.
"Njegova božanska snaga obdarila nas je svime što je potrebno za život i pobožnost, pravom spoznajom onoga koji nas je pozvao vlastitom slavom i moći. Tim nas je obdario skupocjenim i najvećim obećanim dobrima, da po njima, umaknuvši pokvarenosti koja je zbog opake požude u svijetu, postanete dionici božanske naravi" (2 Pt 1,3-4).
Božji narod se u ove posljednje dane suočava s jednim važnim pitanjem. Vjerujete li da je Bog u stanju pomoći vam dok se tresu temelji svijeta? Sotona riče poput razbjesnjela lava i svugdje je pomutnja, nasilje, neizvjesnost.
Oni koji se uzdaju u Gospodina, čvrsti i ukorijenjeni u svom pouzdanju u njega, ostat će mirno stajati i gledati spasenje Božje – potpunio mirni u svom srcu i umu. Oni će uživati u počinku netaknuti nasiljem i strahom te spavati bez bojazni od stanja oko sebe, radujući se u nadi!
Onoga trenutka kad se predamo Kristu i obvežemo na apsolutnu poslušnost njemu, čudesna sila se oslobađa u našem unutarnjem čovjeku. Strah od onoga što bi nam ljudi mogli učiniti nestaje. Nema više straha od Boga, pakla ili kazne. A umjesto povrede, boli, nevolje i patnje, Duh Božji nas preplavljuje novim svjetlom, svježom nadom, velikom radošću, veličanstvenim mirom i obilnom vjerom.
U razmatranju povećanja naše gorljivosti za Krista, moramo pogledati u Kristovo učenje o poniznosti. "Tko se uzvisi, bit će ponižen; a tko se ponizi, bit će uzvišen" (Mt 23,12). Isus je upravo prozvao farizeje radi njihova ponosnog ponašanja (Mt 23,5-7). Oni su poznavali Pismo i mogli su masama tumačiti Riječ, ali njihovi vlastiti životi nisu tome udovoljavali.
Svi volimo slušati propovijedi i čitati knjige o Božjim blagoslovima. Istina je da Bog ima darežljivu narav i da možemo crpiti pomoć kad naučimo više o tome. Ali naše hodanje s Kristom mora nas pokrenuti iz života dobivanja u život davanja. Isus osnažuje taj prijelaz nadomješćujući naš svjetovni duh svojim vlastitim pobožnim Duhom. On nam kaže: "Blagoslovljen si i sad trebaš davati te blagoslove drugima."
Slavnu sliku milosti vidimo u Božjem posredovanju u Sodomi kad je doslovce zgrabio Lota i njegovu obitelj i izvukao ih iz gada. "Ali on oklijevaše. Zato ga oni uzeše za ruku, a tako i njegovu ženu i njegove dvije kćeri, i – po smilovanju Jahvinu nad njim – odvedoše ih i ostaviše izvan grada" (Post 19,16).
Pretpostavimo da boksački trener uzme svog boksača na trening u neki izolirani kamp i provede čitavo jedno razdoblje psihički ga pripremajući za veliku borbu.
"Ne brini se! Bit ću tamo uz tebi sve vrijeme. Evo ti popis velikih boksera iz prošlosti. Prouči svaki njihov pokret i nećeš sam morati prolaziti kroz teške vježbe. Ti si pobjednik i ako slijediš moje upute i upamtiš dijagrame koje sam nacrtao za tebe, možeš ući u ring bilo s kim i poraziti ga!"
"Tko ne vjeruje u Boga, pravi ga lašcem, jer ne vjeruje svjedočanstvu koje Bog daje o svom Sinu" (1 Iv 5,10).
Promotrite sve ružne grijehe nabrojene protiv Izraela u pustinji – mrmljanje, prigovaranje, idolopoklonstvo, nezahvalnost, pobuna, senzualnost. No nijedan od njih nije izazvao Božji gnjev kao njihova nevjera. "Tada reče (Jahve) Mojsiju: 'Dokle će me taj narod prezirati? Dokle mi neće vjerovati unatoč svim znamenjima što sam ih među njima izvodio?'" (Br 14,11).
Vjerujući kršćani prakticiraju čitav katalog grijeha, ali jedan od njih – nevjera – daje rođenje svima drugima. Ne nevjera agnostika ili ateista, nego uznemirujuće sumnje onih koji se zovu njegovim imenom. Oni koji su njegova djeca, koji kažu: "Ja sam Isusov", a ipak drže sumnju u svome srcu. To duboko žalosti našega Oca.
Svake godine tijekom blagdana kršćani se podsjećaju na stvarno znamenje Božića – dolazak Isusa! Naša su srca ispunjena zahvalnošću što je Bog Otac poslao Spasitelja da nas otkupi. Uživamo u mnogim blagoslovima: šarenim darovima oko drvca u dnevnoj sobi; pjevanju božićnih pjesama i himni; zahvaljivanju Bogu za njegovu dobrotu. Neki od nas čak uživaju gledajući "A Charlie Brown Christmas" (Božić Charliea Borwna) s Linusom koji na kraju citira Luku 2.