Svaki pastor, propovjednik i evanđelist treba pomagače u molitvi koji će neprestano posredovati za njega. Mogu vas uvjeriti da su mene godinama vjerne sluge nosile u svojim molitvama.

Pismo kaže da dok je Petar bio svezan u zatvoru, "crkva je neprestano molila Boga za njega" (Dj 12,5). Zahvaljujući molitvama pomaganja, Bog je čudom izbavio Petra.

Neki biblijski učitelji tvrde da živimo u nevjeri ako iznova i iznova molimo Boga iste stvari. To je krivovjerje! Bog nam zapovijeda da molimo, tražimo, postimo – vapimo u učinkovitoj, žarkoj molitvi (vidi Mt 7,7-8). Od samoga početka prave su sluge pretvarale Božja obećanja u molitve:

U Psalmima David uzdiže Božju veličinu blagoslivljajući one koji se uzdaju u njega.

"O, kako je velika, Jahve, tvoja dobrota, koju čuvaš za one koji te se boje, koju iskazuješ onima što se tebi utječu na očigled sinovima čovječjim. Zaklanjaš ih štitom lica svoga od zavjera ljudskih; u šatoru svom ih skrivaš od jezika svadljivih" (Ps 31,20-21).

"Onaj koji je počeo dobro djelo među vama dovršit će ga do Dana Krista Isusa. I pravedno je da ove osjećaje gajim prema svima vama, jer vas nosim u srcu" (Fil 1,6-7).

Ovdje možete vidjeti ljubav koju je Pavao imao za Filipljane. A zbog te velike ljubavi, zajedno s njima pati zbog teških prilika kroz koje prolaze.

Prije dvije godine neki su naši dobri prijatelji izgubili posao i morali su se sa svojom djecom odseliti u mali stančić.

Većina od nas započela je kršćanski život s vjerovanjem da je Bog sve što nam je potrebno. Točka. Pouzdano smo znali da nismo imali udjela u zadobivanju prihvaćanja kod Boga. Njegovo spasenje je bilo besplatan dar – sve što smo trebali učiniti je bilo da vjerujemo i primimo. Ali onda je slijeđenje Krista postalo malo složenije. Svjesni svojih neuspjeha, nismo se okrenuli k njemu nego k sebi! I zbog toga je Pavao ukratko iznio svoje učenje Galaćanima ovim riječima: "Ako živimo po Duhu, slijedimo Duha" (Gal 5,25).

Psalmist David nas podsjeća na veličinu Božju čak i usred velikih valova. Naši trenutačni valovi možda su podigli svoje bučne glasove, ali Bog vlada nad čitavom prirodom. On sam je u kontroli.

David iznosi molbe onih koji su svladani bujicama u svojoj duši: "Spasi me, Bože: vode mi dođoše do grla! U duboko blato zapadoh, i nemam kamo nogu staviti; u duboku tonem vodu, pokrivaju me valovi. Iznemogoh od vikanja, grlo mi je promuklo, oči mi klonuše Boga mog čekajuć" (Ps 69,2-4).

Dok je David slagao svoje psalme, izgrađivao je svoju vlastitu vjeru na sve većoj spoznaji Božje veličine.

"Nema ti ravna među bozima, Gospode, nema djela kakvo je tvoje … Jer ti si velik i činiš čudesa: ti si jedini Bog" (Ps 86,8.10).

Prema Davidu, sav naš strah se povlači u spoznaji Božje veličine. On uzdiže mnoge dimenzije veličine našega Gospodina da bi izgrađivao našu vjeru.

"Jer velik je Jahve, Bog naš, Kralj veliki nad svim bogovima. U njegovoj su ruci zemaljske dubine, njegovi su vrhunci planina" (Ps 95,3-4).

Vjera je zapovijed i Bog odgovara onima koji je prakticiraju. Većina zapisanih svjedočanstava koja primimo u naš ured sadrži tu istinu. U svakoj prilici kad je vjernik prakticirao tu istinu Božje Riječi, Isus je došao k toj osobi. I njegov službujući Duh donio im je utjehu te obnovio snagu u njihovu mračnom času.

Svakako, nije uvijek lako prakticirati vjeru kad smo povrijeđeni. Često jednostavno nemamo snagu kad nas bol svladava. U takva vremena kršćani mogu pustiti da im Božja obećanja iskliznu.

Mi odabiremo hoćemo li živjeti svoj život ispunjen mučnim strahom ili s pouzdanjem u Boga. Ako si dopustimo brinuti se o jednoj stvari danas, brinut ćemo se o dvije sutra. Ukratko, naš će se strah nastaviti gomilati kako će valovi problema dolaziti. A onda, ako naš strah nesmetano ode dalje, naš zabrinuti um nastavit će silaziti u bezdan.

Apostol Pavao je bio neustrašiva osoba. Kako je našao takvo pouzdanje i radost usred nevolje, neizvjesnosti, suprotstavljanja? I kako možemo mi naći isto u vrijeme u kojem živimo?

Prije svega, kad ste pogođeni radi boli drugih, Bog će vam donijeti radost! Mnogi su ljudi danas zbog nečega povrijeđeni – gubitka posla; zbunjenog ili poraženog supružnika; duge bolesti; bližnjega koji se bori sa siromaštvom.