Iznova i iznova evanđelja prikazuju Isusa kao čovjeka dubokog i neumornog sažaljenja. Nakon smrti Ivana Krstitelja, Isus se na lađici povukao da bude sam, kako bi oplakao taj gubitak. Znao je da je Ivan u nebu, ali patio je radi onih koji su ostali.
Stoljećima prije nego je Isus bio rođen, prorok Izaija je prorekao da će Bog poslati čovječanstvu izbavitelja koji će ga osloboditi i sam je Isus stajao u židovskoj sinagogi jedne subote te podsjetio svijet na to proročanstvo kad je čitao:
"Na meni je Duh Gospodnji, jer me pomazao. Poslao me da donesem Radosnu vijest siromasima, da navijestim oslobođenje zarobljenicima i vraćanje vida slijepcima, da oslobodim potlačene … Danas se ovo Pismo, koje ste čuli svojim ušima, ispunilo" (Lk 4,18, 21).
Pretpostavimo da je jedno od vaše djece ranjeno i plače tražeći vašu pomoć. Kao njegov roditelj, biste li mu odmah odjurili u pomoć ili biste stali da proučite kvalitetu njegova pouzdanja u vas? Dakako, odmah biste, bez oklijevanja, otrčali k njemu motivirani ljubavlju i brigom.
Prorok Ilija je postao tako obeshrabren moralnim srozavanjem kroz koje je njegova nacija prolazila da je pobjegao od prijetnji Jezabele, pokvarene žene kralja Ahaba, i sakrio se u spilji.
"Ilija, zašto se skrivaš?" pitao ga je Bog.
"Jer je tvoj narod ostavio tvoju riječ, tvoji oltari su srušeni, tvoji propovjednici su pobijeni i svatko juri za zadovoljstvom. Ja sam jedini preostao, a sad dolaze i za mnom" (vidi 1 Kr 19,10).
U svom najmračnijem trenutku, Jeremija je otkrio slavnu istinu koja je njegovu umu donijela novu nadu i sigurnost. Zapravo, on je već znao tu istinu, ali ona nije dotakla njegovu dušu, dok nije došao do kraja samoga sebe. Otkrio je da kad je dosegao sâmo dno, Bog je bio tamo! "Dolje" ne znači otići duboko u mračan bezdan, to znači ići dublje u Boga. Dakle, istina je da se Bog neće otkriti "tamo gore" u nekom blistavom, bezbrižnom nebu, nego u sjenama žalosti i očaja.
Svi bismo htjeli hodati potpuno slobodni od stvari koje su nas jednom morile. To može biti neki određen grijeh ili nekakva emocionalna prtljaga. Čak i duboka izdaja ili niz razočaranja mogu izgraditi zid i dovesti vas u ropstvo koje vas paralizira u vašem hodu s Bogom.
Kako se možete osloboditi i ostati slobodni od ropstva? Postoji li način kako da se nađe slavna, trajna, snažna pobjeda u Isusu Kristu?
Često kad se čini da je narod Božji u nekom od najgorih mogućih položaja, Bog čini nemoguće! Tijekom takvih vremena moramo donijeti svjesnu odluku da ćemo mu vjerovati i ono što je rekao mora izlaziti iz naših usta – ne možemo biti tihi. Vjerujem da sada živimo upravo u takvom trenutku.
U Psalmu 115 psalmist daje važnu sliku, govoreći: "Ne hvale mrtvi Gospoda, niti itko od onih što slaze u tišinu" (Ps 115,17). U hebrejskom "svi koji silazi u tišinu" jesu oni koji ne mogu govoriti.
"Nadam se u Gospodinu Isusu da ću vam brzo poslati Timoteja da i ja budem raspoložen kad saznam kako je s vama" (Fil 2,19).
Tu je Pavao sjedio u zatvorskoj ćeliji u Rimu, ne razmišljajući o svojoj vlastitoj udobnosti ili teškoj situaciji. Zabrinut je za duhovno i fizičko stanje svoga naroda te im kaže: "Moja utjeha će doći jedino kad saznam da ste dobro – u duhu i tijelu. Zbog toga šaljem Timoteja da mi provjeri kako ste."
Ako je vaše srce motivirano pohvalama drugih i to utječe na stil vašega života, vaša odanost je podijeljena. Uvijek ćete težiti ugoditi nekome drugom osim Isusu.
Nekoliko godina nakon što se apostol Pavao obratio, otišao je u crkvu u Jeruzalemu nastojeći se pridružiti učenicima, "ali ga se svi bojahu, jer nisu vjerovali da je uistinu učenik" (Dj 9,26).
Strašne su posljedice zanemarivanja molitve. Riječ kaže: "Kako ćemo joj izbjeći mi ako zanemarimo takvo i toliko spasenje?" (Heb 2,3).
Znam kako je to kad je studenac žive vode zagušen na svom izvoru, presušivši svaki blagoslov u mom životu. To mi se dogodilo tijekom razdobljâ bezbrižnosti u vezi s molitvom. Tijekom tih razdoblja, imao sam svoje tiho vrijeme, ali ne i žarku molitvu. Dopustio sam da mi brige života otmu moje vrijeme s Gospodinom.