U današnjoj kulturi mnogi su kršćani zbunjeni u vezi s konceptom pobjeđivanja. No prečesto čak ni ne znamo definirati kako pobjeda izgleda. Da bi imali pobjedonosnu crkvu, pastori misle da bi morali imati veću zgradu, povećan proračun, učinkovit tim za slavljenje, veliku dječju službu. Poslovni ljudi misle da više zaposlenika, povećana zarada i prestižno postignuće na njihovu polju pridonosi pobjeđivanju.
Dok putujem širom zemlje govoreći i evangelizirajući, često pričam priče koje ilustriraju Božje djelo u našoj službi. Priče o otvrdnulim kriminalcima i vođama bandi koji su došli na naše evangelizacije s namjerom da stvaraju probleme, ali umjesto toga pali su pod osvjedočenje Duha Svetog i tražili Boga oproštenje. Drugi put pričam svjedočanstva o čudesnim iscjeljenjima – i fizičkim i duhovnim – koja se događaju.
Bog je obećao svom narodu slavan počinak koji uključuje mir za dušu. Nažalost, previše kršćana nema pojma što znači počivati u svome spasenju. Oni ne posjeduju mir koji svi kršćani imaju na raspolaganju u Isusu Kristu, mir koji ih može prenijeti kroz svaku oluju.
Isus je rekao: "Dođite k meni svi koji ste umorni i opterećeni, i ja ću vas okrijepiti. Uzmite jaram moj na se i učite od mene, jer sam krotka i ponizna srca. Tako ćete naći pokoj svojim dušama, jer jaram je moj sladak, a moje breme lako" (Mt 11,28-30).
"… da se ne bismo uzdali sami u se, nego Boga koji uskrisuje mrtve" (2 Kor 1,9). Ove riječi napisao je apostol Pavao kad je udario o tvrdo dno. U biti je rekao: "Gospodin me doveo do kraja svake ljudske pomoći. Bilo je to tako beznadno mjesto da me jedino Bog uskrsle sile mogao izbaviti!"
Nakon što su Adam i Eva u edenskom vrtu jeli zabranjeno voće, sakrili su se od Boga kad su čuli da hoda vrtom za hlada dana (vidi Post 3,8). A vidimo da se i David – kad je sagriješio sa ženom jednoga od svojih najboljih ratnika te onda ugovorio da čovjek bude ubijen u bitki kako bi mogao oženiti tu ženu – povukao u sebe. Odbio je otići u bitku te se umjesto toga sakrio na dvoru. Izgubio je svu svoju borbenost, bojeći se da bi se mogao suočiti s Bogom s nepriznatim grijehom.
Jedna od najpotrebnijih službi u crkvi danas je služba tješenja, tješenja drugih u vrijeme nevolje i kušnje. Mnogi vjernici jednostavno ne znaju kamo se okrenuti kad su povrijeđeni.
Poznati odlomak Pisma koji opisuje Isusovu svrhu na zemlji nalazi se u Luki 4,18-19: "Na meni je Duh Gospodnji, jer me pomazao. Poslao me da donesem Radosnu vijest siromasima, da navijestim oslobođenje zarobljenicima i vraćanje vida slijepcima, da oslobodim potlačene, da proglasim godinu milosti Gospodnje."
Starenje u svijetu je strašno, osim u Tijelu Kristovu, gdje je starosti dana snaga – snaga iznad prorokovanja i vizija. Na kraju života, ljudi koje volite, oni vama najbliži, i oni koje je Bog stavio pod vašu skrb, su najvažniji.
Kad ostarite u Tijelu Kristovu, ne morate se skvrčiti i umrijeti. Možete započeti živjeti! Naš vapaj mora biti: "O, Bože, okreni naša srca djeci ove generacije. Kako god su možda otišli daleko, daj nam hrabrosti da govorimo njihovim životima i ostavimo trajan dojam."
"Ako živimo u Duhu, u Duhu i hodimo" (Gal 5,25). Mnogi od nas su slušali izraz "hodanje u Duhu" čitav svoj život, ali što to uistinu znači? Ja vjerujem da to znači nevjerojatno jasan smjer i dobra odluka. Duh Sveti pruža apsolutno jasne detaljne upute onima koji hodaju u njemu.
Rani kršćani nisu hodali zbunjeni. Oni su bili vođeni Duhom u svakoj odluci, na svakom koraku, u svakom djelu. Duh im je govorio čitavoga dana i nikakva odluka nije bila donesena bez konzultiranja s njim. Kroz čitav Novi zavjet crkveni moto je bio: "Tko ima uši, neka čuje" (Mt 11,15).
Poznata usporedba o sijaču je o ustrajnosti. Ne ustrajnosti s ljudima, nego ustrajnosti s Bogom. Sjećate se, zar ne, Isus je govorio o sjemenu? Neko padne pored puta; neko na kamen; neko među trnje … a drugo u dobru zemlju. Pogledajmo Isusovo objašnjenje.