Božja slava u potpunosti je otkrivena u Isusu; ne moramo se skrivati u rasjeklini stijene kao Mojsije. Ne moramo čekati da se voda izlije iz stijene; rijeke žive vode neprestano teku k nama iz njegova Duha koji prebiva u nama. Božja krajnja naklonost nije u stvarima, nego u njegovoj nazočnosti i on je ne zadržava od nas.

"A mi svi, koji otkrivena lica odražavamo kao ogledalo slavu Gospodnju, preobražavamo se u tu istu sliku, uvijek sve slavniju, jer dolazi od Gospodina, od Duha" (2 Kor 3,18).

ZAPREKA GORČINE

Kad se kralj Jošafat našao okružen neprijateljima, Pismo nam kaže da on "povika za pomoć, te mu Jahve pomože i odvrati ih (neprijatelje) od njega" (2 Ljet 18,31).

U Jošafatovu je srcu bio vapaj: "O, Bože, slušao sam glasove koje nisam smio i visio oko ljudi koji su potkopali moju duhovnu snagu. Bože, hoćeš li mi još jednom dopustiti da živim? Hoćeš li se boriti s mojim neprijateljima i odvesti me na mjesto pobjede? Daj mi glas da sam u stanju još jednom voditi tvoj narod u pravednost!"

I Bog je učinio da Jošafatovi neprijatelji odstupe od njega.

Naš Gospodin ima sveti ostatak u svakoj naciji. I upravo sada on priprema ljude koji su se pokrenuli da ga uhvate. U malim crkvama i okupljanjima širom svijeta – u Kini, Indiji, Europi, Africi, Sjevernoj i Južnoj Americi – diže se vapaj i on postaje sve jači:

"O Bože, siđi! Pošalji oganj svoga Svetog Duha! Rastali svu tjelesnost i očituj svoju nazočnost!"

Dok se stotinu dvadeset učenika vjerno okupilo u gornjoj sobi, oni nisu čekali samo neki datum na kalendaru. Biblija kaže: "Svi bijahu jednodušno na istom mjestu" (Dj 2,1). To znači da su se okupili kao jedno tijelo s jednom svrhom: nadom da vide ispunjenje Isusova obećanja. Njihov vapaj bio je isti kao u Izaijino vrijeme: "Gospodine, razderi nebo i siđi!! Neka se sva brda protivljenja, ljudska i demonska, rastale od tvoje nazočnosti, tako da izgubljeni mogu biti spašeni" (vidi Iz 64,1).

PALA JE VIDLJIVA VATRA

Izaijine proročke poruke čule su se širom nacije. Tijekom tog vremena bila su velika vjerska okupljanja, zajedno sa zborovima i orkestrima, i ljudi su ispunili sinagoge. Ljudi su dobro poznavali Pismo i držali sve propise. Međutim, usprkos sve te aktivnosti – učenja, pompe i dobrih djela – ozračje u sinagogama bilo je mrtvo. Vršenje Božjega djela postalo je muka samo iz jednog razloga: u njihovim obredima nije bilo ništa od njegove nazočnosti.

Prorok Mihej je govorio za Boga:

"Narode moj, što sam ti učinio? Čime sam te zamorio? Odgovori mi" (Mih 6,3).

Uvjeren sam da Gospodin pokušava doprijeti do svoga naroda kao nikada ranije.

Kao što Pismo predskazuje, đavao je sišao s velikim gnjevom, znajući da ima još malo vremena (Otk 12,12). I upravo sada narod Božji treba veliko izliće Duha Svetog, nadnaravni dodir čak i veći od onoga na Pentekost.

Za Mojsija je bilo dovoljno poznavati Boga. Radije nego da ide u obećanu zemlju, molio je Boga: "Pokaži mi svoju slavu" (Izl 33,18). Mogu zamisliti Božje zadovoljstvo kad je to čuo. Svaki zemaljski otac pozna molećiv dječji glas kad nešto traži, ali ništa toliko ne zagrije tatino srce kao kad čuje kako dijete kaže: "Tata, volim te takvoga kakav jesi."

Bog je bio tako zadovoljan Mojsijevom željom da je ispunio njegovu molbu – onoliko koliko je mogao to dopustiti. "A ti – doda – moga lica ne možeš vidjeti, jer ne može čovjek mene vidjeti i na životu ostati" (Izl 33,20).

Toliko je loših vijesti, toliko razdora i izopačenosti na svim stranama. Izvješća o pokvarenosti, užasu, mržnji i političkim nemirima kao da su preopteretila naše misli.

Usred tog nemira i nereda, čujem kako mi Riječ Božja govori neka se uvelike radujem i budem veseo.

"Nek se sveti raduju u slavi, neka kliču s ležaja svojih" (Ps 149,5).

Kad ste zadnji put prije spavanja, u svom krevetu, pjevali radosno i glasno?

"Nek se raduje Izrael Stvoritelju svojem! Kralju svom neka klikću sinovi Siona" (Ps 149,2).

Kad sam počeo raditi na ovoj poruci, The Wall Street Journal je izvijestio kako je na čitav svijet pao veliki oblak straha. Moje su se misli odmah okrenule k onima koji pohađaju crkvu Times Square. Oni ne pokazuju takav strah. Umjesto toga, iako smo svi vrlo ozbiljni u vezi s tim vremenima, imamo i duboko nazočnu radost.

Bio sam odvedem u Psalam 37, koji je zapisao David:

"Jahve se brine za život čestitih, dovijeka će trajati baština njihova. Neće se postidjeti u vrijeme nevolje, bit će siti u danima gladi" (Ps 37,18-19).

Razmislimo o svjedočanstvu koje širimo o našem slavnom Gospodinu. Kažemo da će on providjeti, nazivajući ga Jahve Jire. Navješćujemo njegova obećanja da će se pobrinuti za svoju djecu. On obećava:

"Učinih tako poradi imena svojega, da se ono ne oskvrne naočigled naroda (pogana) na čije oči izvedoh (Izraela) " (Ez 20,14).

On u biti kaže: "Kad sam izbavljao Izraela, to nije bilo u nekom skrivenom kutu. Vršio sam čuda za njih pred cijelim svijetom. Sad želim činiti isto u vašoj generaciji."