Croatian Devotionals

U svojoj Prvoj poslanici crkvi, Petar izravno govori o posljednjim danima: "Blizu je svršetak svega; prema tome, budite umjereni i trijezni da se možete posvetiti molitvi! Prije svega, imajte žarku ljubav jedan prema drugomu; jer ljubav oprašta mnoge grijehe" (1 Pt 4,7-8).

Petar isto tako spominje posljednje dane i u svojoj Drugoj poslanici, gdje kaže crkvi: "Brzo ću ostaviti svoj šator" (2 Pt 1,14). Drugim riječima, kaže: "Bog mi je pokazao da je moje vrijeme na zemlji kratko."

PETROVA PORUKA UPOZORENJA

Kako Božje osvježenje utječe na naše živote na praktične načine?

OSVJEŽENJE NAŠIH PRILIKA

Kad Bog osvježava naše prilike, on mijenja stare obrasce koji se mogu miješati u naš brak, financije, posao. On može izložiti nezdravo korištenje obrazaca i uvjeriti nas da ih mijenjamo. Čak nas može voditi da tražimo financijsko savjetovanje koje će nam pomoći nadomjestiti loše obrasce i učiti nas da budemo mudri upravitelji.

Htio bih da možete iskusiti čudo koje je iskusila moja obitelj. Htio bih da možete osjetiti razliku kako živimo sad i kako smo živjeli u vrijeme moje mladosti. Danas žarko volim svoju braću i sestre. Ne postoji ništa što više volim raditi nego sjediti, smijati se, razgovarati i plakati s mojom obitelji.

MALI NICKY, VELIKI NICKY

Petar je svakako bio pobožan čovjek i kroz njega nam Duh Sveti pokazuje točno što Bog kaže o tome kako da se suočimo s ovim posljednjim danima. On nam vrlo jasno kaže: "Evo tu je vaša najvažnija priprema: pripremite svoje srce. Ako se ta stvar nije riješila, sve druge pripreme su uzaludne. Ostanite na koljenima. A iznad svega, prakticirajte neprestano milosrđe i ljubav prema svojoj braći i sestrama. Opraštajte i pokrivajte njihove grijehe."

POKRIVANJE GRIJEHA DRUGIH

Upravo sada, mnogi su kršćani u panici. Ljudi koji su čitav svoj život svjedočili da je Bog njihov čuvar sad pužu od straha dok se olujni oblaci gomilaju nad nama. Petar im ima nešto vrlo jednostavno reći: "Donesite sve svoje prirodne osjećaje pod kontrolu vjere."

Zatim, Petar nam kaže da donesemo sve Bogu u molitvi: "Posvetite se molitvi" (1 Pt 4,7). Jedino ćemo traženjem Gospodina biti u stanju nadzirati naše tjeskobe u vezi s tim vremenima. Prema Petru, što crnje stvari postaju, više bismo trebali hodati u miru i odmoru Duha Svetog.

Kao kršćani, mi vjerujemo Riječi Božjoj o vremenima koja dolaze te primamo Duhom vođena upozorenja od Božjih svetih stražara. Doista, mi vidimo kako ruka piše po zidu.

Danas se za mnoge kršćane pojavljuje važno pitanje: "Kako se pripremamo za burne događaje koji dolaze?"

PREŽIVLJAVANJE UŽASNIH VREMENA

Mislim da je normalno htjeti znati kako ćemo preživjeti užasna vremena koja dolaze. Kad oluja udari, uništavajući svaki izvor oporavka, što ćemo činiti u vezi s poslom, stanovanjem, hranom, odijevanjem?

Bog ne može odgovoriti na molitvu gdje nema vjere. I sotona neće pobjeći gdje su strah i nevjera. Činjenica je da smo propustili uzeti od našega Boga danu vlast nad đavlom i njegovim demonskim carstvom.

Božja Riječ nam govori da neprijatelj nije u kontroli. Mi imamo vlast nad njim!

"Oduprite se đavlu, pa će pobjeći od vas" (Jak 4,7).

Međutim, mnogi su bez otpora dopustili sotoni da silovito prijeti njihovoj vjeri. Ako to opisuje vas, Malahija vam nudi divnu riječ: "Izlazit ćete poskakujući kao telad puštena iz štale" (vidi Mal 3,20).

"'Istupi pred narod! – rekne Jahve Mojsiju. – Uzmi sa sobom nekoliko izraelskih starješina; uzmi u ruku štap kojim si udario Rijeku i pođi. A ja ću stajati pred tobom ondje, na pećini na Horebu. Udari po pećini: iz nje će poteći voda, pa neka se narod napije.' Mojsije učini tako naočigled izraelskih starješina" (Izl 17,5-6).

Detalji ovog prizora – i Božje suosjećanje za narod – iznova se odigralo kroz Isusovu žrtvu. Krist je stijena koja je bila udarena za naše prijestupe dok smo bili izgubljeni i tumarali. I on je živa voda koja nas održava. Pavao nam kaže:

Prije dvije tisuće godina, učenici su imali Isusa kao svog učitelja, ali čak su i oni imali probleme s razumijevanjem onoga što ih je učio. Bezbrojni su primjeri kako je Isus nešto rekao, a učenici su potpuno promašili ono što je htio reći. Jednostavno nisu razumjeli. Zapravo, jedan se čak prepirao s njim, govoreći: "Ne, nećeš na križ. Neću dopustiti da se to dogodi."

Pitam se jesu li anđeli zbunjeni svim brigama i tjeskobama onih koji tvrde da se uzdaju u Gospodina. Tim nebeskim bićima mora se činiti uvredljivo za Boga da se brinemo kao da nemamo brižnog Oca u nebu.

Kakva zbunjujuća pitanja moraju anđeli postavljati među sobom: