"Ne brinite se tjeskobno i ne govorite: Što ćemo jesti, ili što ćemo piti, ili u što ćemo se obući?! – to sve traže pogani" (Mt 6,31).

Isus upozorava na pogansku sklonost prema brizi i njegove su riječi dotakle moju dušu. On nam kaže da je briga – nad našim poslom, obitelji, preživljavanjem – poganski način življenja.

LOŠ STAV

Briga je stav onih koji nemaju nebeskog Oca. Oni ne poznaju Boga kao što on želi biti poznat: kao brižan, skrban, dobar Otac u nebu.

Mi jednostavno ne možemo objasniti zašto se mnogi pravednici suočavaju sa nesagledivim trpljenjima. Zašto se za one koji duboko ljube Boga poteškoće povećavaju?

"Sve je to da se nauče strpljivosti."

"To uči narod Božji da se više pouzdaje u njega."

Doista? Jesu li to stvarni razlozi ili su to samo otrcane fraze? Za one koji podnose opasne krize, takve su izjave sigurno bez značenja.

Tijekom nedavnog razdoblja velikoga osobnog testiranja, pitao sam Gospodina: "Ako moram naučiti neke lekcije iz ove sadašnje kušnje, molim te nauči me."

Postoji li točka u našem životu s Bogom kad smo tako puni pouzdanja, tako dokazano vjerni kroz godine testiranja, da možemo očekivati predah od duhovnog vojevanja?

Postoji li ikada godišnji odmor od nevolja, vrijeme kad se možemo opustiti od kušnji? Donosi li nam dugogodišnje udovoljavanje zahtjevima vjere dopust od bitke? Je li moguće dosegnuti točku u vjeri kad testiranje više nije potrebno?

Prema Pismu, odgovor na sva ova pitanje je ne.

Rano u svojoj službi, Isus je najavio ovo o sebi:

"U posljednji dan, glavni dan blagdana, Isus je stajao i vikao mnoštvu" (Iv 7,37).

Isus nije samo dao izjavu – vikao je. Čekao je najveći dan blagdana kad se digao i navijestio:

"Vikao je mnoštvu: 'Ako je tko žedan, neka dođe k meni, i neka pije tko vjeruje u me. Kako veli Pismo: 'Iz njegove će nutrine poteći potoci žive vode''" (Iv 7,37-38).

ZGAŽENI MRTVOM RELIGIJOM

U posljednjoj knjizi Staroga zavjeta, prorok Malahija govori o nečem što se događalo i događat će se ponovno među narodom Božjim u razdoblju duhovog kvarenja. "… razgovaraju se oni koji se Boga boje" (Mal 3,16). Što su razgovarali? Zar nisu razgovarali jedan s drugim prije tog trenutka u povijesti? Što je to bilo drukčije u vezi s njihovim razgovorom?

Kralj David bio je poznat kao čovjek koji se u potpunosti pouzdavao u Boga. Iskazao je bit svoga vlastitog života kad je zapisao:

"Gospod je moja snaga i štit moj, u njega se srce moje pouzdalo i pomoć mi dođe. Zato mi kliče srce i pjesmom ću ga svojom hvaliti" (Ps 28,7).

Ovo za Davida nisu bile samo riječi. Pismo zapisuje događaj za događajem u Davidovu životu kad je pokazao veliku vjeru u nemogućim situacijama.

VELIKA JUNAČKA DJELA

David je učinio velike stvari po vjeri u Boga:

Želim donijeti posebnu riječ svima koji prolaze kroz mnoge bujice i užarene peći nevolje. Vjerujem kako je moguće da vaše vrijeme testiranja nema ništa s kažnjavanjem. Naprotiv, to je nešto vječno – nešto što je u vezi s vašim životom u novom svijetu koji dolazi.

Bitka koju sada podnosite nije u vezi s ovim svijetom, nije u vezi s tijelom, nije u vezi s đavlom. Ovo vojevanje je priprema za vašu vječnu službu u slavi. Pripremani ste za službu s druge strane.

BOŽANSKA PRIPREMA

U Postanku 22,2 Bog je rekao Abrahamu: "Uzmi svoga sina, jedinca svoga Izaka koga ljubiš, i pođi u krajinu Moriju pa ga ondje prinesi kao žrtvu paljenicu."

Ova priča vam je poznata. Bog je poštedio Izaka, nadomjestivši ovna za žrtvu. I rekao je Abrahamu:

"Sad, evo, znam da se Boga bojiš, jer nisi uskratio ni svog sina, jedinca svoga … Kad si to učinio … svoj ću blagoslov na te izliti … tvoji će potomci osvajati vrata svojih neprijatelja. Budući da si poslušao moju zapovijed, svi će se narodi zemlje blagoslivljati tvojim potomstvom" (Post 22,12.16-18).

Kad prvi put čitamo o Abrahamu, Bog traži od njega da spremi obitelj i otputuje na neimenovanu destinaciju (vidi Post 12,1). Ovo je morao biti nevjerojatan test za Abrahama, kao i za njegove ljubljene. Međutim, Abraham je, po vjeri, poslušao. Živio je među strancima u stranim zemljama – neozlijeđen i blagoslovljen – i bio je izbavljen iz svake krize kroz nadnaravne snove i vizije dobivene od Gospodina.

POGLEDAJ ZVIJEZDE

Isus je proveo na zemlji trideset tri godine. Je li to bilo samo zato da bude dovoljno star kako bi umro na križu? Je li bilo samo zato da ima nekoliko iskustava o kojima će se pisati? Svakako da ne.

Za trideset tri godine Isus je učinio nešto što nitko nikada nije bio u stanju učiniti. On je uzeo svaki propis, zakon i princip u Bibliji, svaku misao koju je Bog imao o tome što bi pravedan život trebao biti – svet, čist i potpuno poslušan Bogu – i ispunio je svaki pojedini od njih.